Jedna od prvih, najkrvavijih i najtežih borbi. Tako se učesnici bitke za odbranu Doboja sjećaju Petrovdana 1992. Nenad Bukvić sa 17 godina bio je njmlađi učesnik. Straha prisjeća se, nije bilo.
"Ma gdje straha ispred nas je bila Armija BiH i HVO iza nas su bili civili, naše majke sestre, zamislite da su ušli u Doboj naježim se sav", priča Nenad.
Dan pun krvi i suza pamti i Zoran i Rade. Oba su gledali smrt u oči, ali preživjeli teško ranjavanje.
"Jednostavno borba prsa u prsa. Hvatali smo jedni druge za revere. Ja sam bio ranjen, mene su i jedni i drugi prilazili i pružili pomoć, nosili i odnosili i vraćali", priča Zoran Dević.
"Ja sam taj dan preživio jedno teško ranjavanje gdje sam ostao RVI 100 posto druge grupe trajno, devet dana bio u komi", kaže Rade Janković.
Bici je prethodilo nekoliko mirnih dana. A onda napad na vjerski praznik s ciljem osvajanja Doboja.
"Da blokira šire područje Ozrena i presiječe komunikaciju Doboj - Banja Luka i dole prema Johovcu jer je mislio da su snage angažovane za Koridor i da su ostale slabije snage", kaže Petar Tubić, iz Boračke organizacije Doboj.
"Mnogobrojna su mjesta poput ove ovde u Doboju gdje Vojska RS bila herojska i tamo gdje nije bila formirana na vrijeme 1991. God početkom 92. imate strašna stratišta gdje nije imao ko da brani srpske civile", kaže Branko Grahovac, član Predsjedništva BORS.
Ključne borbe trajale su dva dana. Brojali su se poginuli i ranjeni.
"Kojom prilikom su živote dali 34 pripadnika vojske i policije RS a njih 76 je ranjeno", kaže Srećko Rekanović, predsjednik Skupštine grada Doboj.
Odbranjeni su Doboj, ali i Republike Srpska, osujećen je plan neprijatelja, koji je na grad napao iz pet pravac, što Petrovdanskoj bici daje poseban značaj.
