Pola strane tijela mi ne funkcioniše. Ja ne želim da vas potcjenjujem, želim da komuniciram na ljudski način sa vama a vi hoćete da mi naturate nemoguće uslove.
Ovo je general Ratko Mladić rekao u sudnici na svom drugom pojavljivanju pred sudijom Alfnosom Orijem četvrtog jula 2011. Uhapšen je 26. maja a u Hag, isporučen pet dana kasnije.
"Zato je važno da su u Hag doputovali ljekari iz Republike Srpske, da utvrde kako je Ratko Mladić i da li dobija odgovarajuću terapiju. A često se sumnjalo upravo na to. Svojevremeno su članovi generalove porodice rekli da se i najtežim pacijentima u pritvorskoj jedinici daju samo paracetamoli i lijekovi za normalizaciju krvnog pritiska. Jako je važno i da Mladić sa ljekarima može da komunicira na srpskom kako bi mogao da kaže kako se konkretno osjeća i koje tegobe ima. Devet sati, u protekla dva dana, razgovarao je sa stručnjacima iz Banjaluke koji su ga pregledali. Iz Univerzitetskog kliničkog centra Srpske doputovala su četiri ljekara, dva neurologa, psihijatar i kardiohirurg“, kaže bivši direktor Republičke organizacije za istraživanje rata Milorad Kojić.
Često je Mladić u sudnici govorio da je bolestan. Često ih za to, izgleda, i nije bilo briga.
General je s nestrpljenjem iščekivao dolazak u Hag ljekara iz Banjaluke. To je za ATV rekao njegov sin Darko Mladić.
Mladićeva odbrana je u martu 2017. zatražila da ga Sud pusti na liječenje u Rusiju koja je dala garancije za njegov boravak i povratak po uslovima Tribunala. To je odbijeno, navedeno je da postoji strah da će pobjeći i da je njegovo stanje stabilno. Porodica je tada saopštila da takva odluka predstavlja pokušaj izricanja smrtne presude. Presuda o doživotnom zatvoru izrečena je u novembru 2017. Iz Republike Srpske stiže jasna poruka - odličan potez je dolazak ljekara iz Banjaluke u Hag.
Kako se provodi liječenje u pritvorskoj jedinici najbolje pokazuje primjer pokojnog Radoslava Brđanina. Iz Haga je pušten na privremenu slobodu nekoliko dana pred smrt. U Hagu su ga držali čak godinu dana nakon što ga je Danska, gdje je služio kaznu tridesetogodišnjeg zatvora, pustila na slobodu jer je ispunio uslove. Ali, u Hagu to nisu htjeli da urade pa su ga oni ovdje, ponovo, držali u pritvoru teško bolesnog, do te mjere da, kada je stigao u Banjaluku, za njega nije bilo spasa.
Iz Srpske i poruka da je Srbima u haškom tribunalu označeni kao zločinci koji moraju da budu osuđeni da bi bila napisana iskrivljena slika o onome što se tokom rata dešavalo u BiH. U zgradi suda su to nebrojeno puta potvrdili načinom suđenja. A i danas, kada su sudnice zatvorene, osuđeni Srbi su i dalje na meti samo tri kilometra dalje, u pritvorskoj jedinici gdje samo traže adekvatno liječenje i zdravstveni tretman. Pa ni to, za njih, ne može da bude kako treba.
