Garavice 1941. iz sjećanja nikada neće izbirisati Bišćanin Čedo Jovanović. Imao je samo 11 godina kada su Ustaše za samo nekoliko dana pod zemlju stavile cijeli jedan grad. Ubijali su, pričaju svjedoci, krvnički, sve što je zemljom hodalo, a da je bilo srpsko.
"Nisu gledali ni žene ni djecu, ubijali su sve odreda. Bacali, kopali, i ova rječica Klokot plivala je od leševa. A pored toga razbacana tijela, zakopanog naorda nevinog. Ovo nikad zaboraviti. Treba prenijeti generacijama, a što je najvažnije istorija je zapisala", rekao je Čedo Jovanović.
U Garavicama su, prije 80 godina nestale cijele porodice. To bi trebalo da bude opomena srpskom narodu, da prošlost nikada ne smije da zaboravi.
"Republika Srpska je garant da neće zaboravljati ta takva stratišta srpskog naroda. To nas istorija obavezuje. Ukoliko budemo zaboravljali, sigurno događaji će se ponavljati. A ovo ne želimo da se ponovi nikada i nikome", kazao je Nedeljko Čubrilović, predsjednik NSRS.
A na mjestu tuge srpskog naroda, počast ne odaju Vlasti Unsko-sanskog kantona. Kako se odnose prema spomeniku žrtvama, slike govore više od riječi.
"Nažalost vlasti Unsko-sanskog kantona su ovo pretvorili u smetlište a ne stratište i to je nešto što moramo da gledmao. Ovdje su podignuti zidovi među nama koji nas danas motivišu i moraju da motivišu za sve naše političke odluke u ovom vremenu u kojem mi trebamo da razmotrimo i donosimo", izjavio je Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH.
Mjesto stradanja, kaže srpski član Predsjedništva BiH, umjesto stratišta postalo je smetlište. Zato vlasti Republike Srpske već planiraju spomenik žrtva ustaškog režima u okolini Banjaluke.
O krvavoj sudbini Srba iz Bihaćkog kraja dugo se nije naglas govorilo. O zločinu NDH danas se govori glasno i bez straha. Zaćuti se samo ovdje, namjestu hiljada nevino stradalih žrtava.
