Početak 1993. obilježilo je ubijanje Srba na Božić u Kravici, Skelanima, kao i ubijanje i bacanje u jamu "Kazani" sarajevskih Srba. Za to niko nije odgovarao, a izdavanjem Atlasa zločina nad Srbima iskazuje se poštovanje žrtvama, ali i trajni dokaz stradanja jednog naroda.
"Nažalost, svjetska javnost, a i pravosudne institucije, što je pogotovo porazno, su nijeme za ove zločine i svjedočimo da je jako malo pravosudnih procesa kada su u pitanju srpske žrtve, te na ovaj način dajemo omaž srpskim žrtvama, a ujedno ostavljamo trajni monument“, rekao je vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Viktor Nuždić.
"Mi prvo moramo da pamtimo, da budemo svjesni na koji način su naši sunarodnici ubijani, da analiziramo, da ih se sjećamo, da ih ne pamtimo po njihovim dželatima nego da ih pamtimo po njima. Prvi i drugi tom Atlasa su bitni jer oni rekonstruišu životne priče žrtava“, kaže asistent na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci Siniša Simkić.
Više od 2.500 hiljade srpskih civila i pripadnika seoskih straža stradalo je u Podrinju na kućnom pragu. Cijele porodice su zatrane.
"U razmaku od devet dana popaljena je sva srpska kompletna imovina, pobijeno sve što je stiglo da se pobije, ubijani su civili, žene, starci, ubijani su i oni koji su spas tražili u Srbiji“, rekao je predsjednik Skupštine Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Branimir Kojić.
"Jako je važno dokumentovati, napisati, zabilježiti sve što se dešavalo u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu i svim drugim jer ukoliko činjenice nisu zabilježene činjenice će biti zaboravljene“, kaže rektor Univerziteta u Banjaluci Radoslav Gajanin.
A to Republika Srpska i njen narod neće dozvoliti, jer narod koji zaboravlja je narod kome se istorija ponavlja. Do sada je u Atlasu zločina nad Srbima dokumentovano stradanje Srba 1992. i 1993. godine, a planirano je i dokumentovanje zločina i iz 1994. i 1995. godine s akcentom na žrtve i njihovu sudbinu.
