To je opasan trend i pitanje s kojim nam privrednici sve češće dolaze,  kaže Goran Račić, predsjednik Područne privredne komore Banjaluka. Koliko god bi se mogli pohvaliti nekim pozitivnim pomacima, iznutra nas „jede“ činjenica da su kriminalizacija privrednog ambijenta i sve češći politički obračuni preko leđa privrednika postali dio folklora zbog kojeg nas napuštaju i stručnjaci u koje je država uložila stotine hiljada maraka. Račić upozorava da su zbog takvog ambijenta i poslodavci Srpske digli glas, jer je jedna od ključnih stvari u poslovanju povjerenje i ugled koji se stiču godinama, a došli smo do toga da se sve može urušiti preko noći.

Šta vam kažu privrednici koji se žale da su „na meti“ politike?

Neki kažu – najradije bih da mogu sve zatvorio i otišao na neko drugo tržište, jer sam sve češće izložen kritikama koje ne zaslužujem, ali imam obaveze i prema dobavljačima, bankama. Ne možete vi u negativnoj kampanji izolovati samo jednu firmu, jer svaka od njih ima na desetine ili stotine dobavaljača i partnera i dužničko-povjerilačke odnose, čime i njih  dovodite u lošu poziciju i tjerate ih, ni krive ni dužne, da osećaju ugroženo i nesigurno. Činjenica je da nam ljudi u posljednje vrijeme upravo iz tih razloga dolaze zabrinuti i uplašeni ne samo za sebe i svoju egzistenciju, već prije svega zbog obaveza koje imaju prema zaposlenima, a koji su, takođe, na taj način ugroženi.

„Žale“ li vam se na to i potencijalni investitori?

Apsolutno. Imali smo na desetine slučajeva da su obavljeni konkretni razgovori sa nekim kompanijama i maltene završeni, ali su njihove ambasade reagovale i nisu im dale zeleno svjetlo ili su se pojavili loši politički trendovi zbog kojih su obustavili odluke o ulaganju. Nedavno smo imali razgovore sa jednom austrijskom firmom koja je htjela da svoje pogone preseli iz Rumunije u Srpsku, ali i dalje odugovlače. Puna su nam usta privrednog ambijenta i stranih ulaganja, a radimo suprotno. Umjesto da stimulišemo, šaljemo lošu poruku svima, jer svakodnevnim pominjanjem određenih firmi u javnom prostoru bez dokaza ili bez pokretanja odgovarajućih procedura, dovodi do nepopravljive štete po njihv imidž i poslovanje, a samim tim i po čitav privredni lanac koji sam pomenuo.

Šta je rješenje za takvu situaciju?

Mislim da je ono vrlo jednostavno – ako bilo ko od političara ima određena saznanja da neko od privrednika radi mimo zakona ili da je zloupotrijebio zakonske propise, neka se obrati tužilaštvu, pa da se sve to lijepo provjeri, prije nego se pokrene medijska kampanja. Nažalost, ti, obrnuti koraci, sve su vidljiviji i kad su u pitanju javne nabavke – imate raspisane javne pozive, prijave se kompanije koje su relevantne za određeni posao, a onda se mediji i javnost time bave, ne sačekavši da vide da li je u vezi s konkretnim poslom nadležnim organima prijavljena neka nepravilnost i, ako jeste, šta je zvanično utvrđeno.

Privredna komora je i pokrenula inicijativu za izmjenu Zakona o javnim nabavkama. Kako je to prošlo?

U saradnji sa komorom iz Federacije BiH prošle godine smo pokrenuli kampanju da se taj Zakon mijenja, angažovali najbolje stručnjake iz regiona i prezentovali ono do čega smo došli na vebinaru sa preko 100 učesnika. Tada smo dobili izuzetno povoljne kritike, ali naš prijedlog ipak nije ugledao svjetlo dana, zbog otpora Evropske komisije koja je već radila na nekim izmjenama i smatrala da su one prioritet. Nažalost, i dalje imamo situaciju u kojoj nisu zadovoljni ni ponuđači ni ugovorni organi, a za to vrijeme se u javnosti stvara slika da je većina javnih nabavki a priori sumnjiva.

Kad sve to na šta ste se „požalili“ kažete nekom od političkih predstavnika, šta vam oni odgovore?

Uvijek ističu deklarativnu podršku privrednicima i privrednom ambijentu, ali mi svaki dan imamo veliki broj ljudi koji odlaze i to ne samo zbog ezgistencije. Mnogo stručnjaka u ambijentu u kojem možete biti optuženi bez dokaza sebe ovdje više ne vidi. Nekoliko ozbiljnih firmi iz Srpske koje su razmišljale da proširuju svoje poslovanje, značajna sredstva su odvojile za neka druga tržišta, prije svega Evropske unije, a jedan od glavnih argumenata su politički procesi i činjenica da su neke od tih firmi stalno na udaru politika. Kod nas je politika i kad se peče rakija i kad se slavi slava i kad je vjenčanje ili krštenje. Moramo se vratiti radu i stvaranju i normalnim životnim temama.