“Slučaj” kiseonik - da li je stvarno bila afera ili samo dio političke igre? Odgovori lako posvađaju dvije strane, koje su u jeku pandemije vodile svoje bitke. Jedna za živote, druga za pravo.
Jednako kao pandemija korona virusa, Republiku Srpsku, mjesecima je potresala priča da pacijenti u bolnicama udišu neispravan kiseonik. Onaj koji može da ih ubije. Bolničke sobe ispunila je panika - a zdravstvo se našlo pred kolapsom.
Informacije i dezinformacije koje su dolazile s polja, daleko od terena na kojem su se spasavali životi, sijale su strah.
"Firma koja je ilegalna neovlaštena, je zatvorena. Jer ne može da loš kiseonik, neovlašten kiseonik, neakreditovan kiseonik, kiseonik bez atesta da proizvodi isporučuje kliničkom centru", rekao je Draško Stanivuković.
"Krivične prijave protiv svih onih koji su poruzrokovali štetu zdravstvenom sistemu Republike Srpske i ljudima koji su u mementu tzv afere koristili kiseonik. I koji su imali određene probleme zbog tih priča koje su se nametale u javnost", kaže Radovan Višković, predsjednik Vlade Republike Srpske.
A u javnosti su se najbržom brzinom širile vijesti - da firme koje prolaze na tenderima, zdravstvene ustanove snabdijevaju tehničkim kiseonikom. Govorilo se da je upravo to možda uzrok smrti pojedinih kovid pacijenata. Lavinu loših vijesti prekinula su laboratorijska ispitivanja. Utvrđeno je da je čistoća kiseonika na UKC-u u skladu sa propisima.
Sve što je nedostajalo je - jedan papir Agencije za lijekove BiH. Na kraju je i stigao.
"Po formalno potpunom zahtjevu, Agencija je u postupku inspekcijskog nadzora, utvrdila da pravno lice „TGT" a.d. Trn, Laktaši, ispunjava uslove za obavljanje djelatnosti prometa lijekova na veliko za aktivnosti uvoza, nabavke, skladištenja i snabdijevanja lijekova sa posebnim uslovima čuvanja: medicinski gasovi, te je dana 29.12.2021. izdato Rješenje kojim se odobravaju pobrojane aktivnosti", stoji u saopštenju Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH.
Napominjemo da je Agencija bila u mogućnosti da izda Rješenje o prometu lijekova na veliko tek nakon što je Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske utvrdilo ispunjenost uslova u pogledu kadra, prostora i opreme za promet lijekova na veliko i izdalo Rješenje dana 29.11.2021. god.
Riječ je o formalnostima - načinu skladištenja, izgleda boca, i prevoza kiseonika, iza kamera objašnjavaju u firmama koje su do tada kiseonikom snabdijevale zdravstvene ustanove. Taj jedan papir nije imala nijedna firma, ne samo u Republici Srpskoj, već u cijeloj BiH. Dozvolu je, i to tek nekoliko mjeseci prije početka cijele priče, dobila jedna njemačka komanija.
"Ono što je istina taj kiseonik se primjenjivao 40 godina. Ono što je istina, firma koja ga je nabavljala, TGT nije imala samo jednu običnu potvrdu iz Agencije za lijekove. I što je apsurd, ona je tu potvrdu sada dobila, koja se otukucala u jednoj kancelariji, nisu htjeli tada da je otkucaju. I sada na najnovijem međunarodnom tenderu koji smo rapsisali na koji su se mogli prijaviti svi dobavljači svijeta , opet je prošla firma TGT i ona nas sada regularno snabdijeva. Samo je nedostajala ta jedna potvrda koja se mogla otkucati u nekoj kancelariji Agencije za lijekove. Odgovorno tvrdim d aj eto bio politički pokušaj adolescenta Draška Stanivukovića da napravi aferu, da skupi političke poene", kaže direktor UKC-a Vlado Đajić.
Da se rješenje krilo u jednom listu papira, nisu osporavali ni oni kojima je nedostajao. Nisu ni nadležni organi koji su se pozivali na rupe u zakonima, komplikovane procedure i dvostruke aršine. Ima i onih koji su smatrali da jedan papir u vanredna vremena može da znači – koban ishod.
Mnogi su se pitali, da li je bitniji uzrok ili posljedica?
"Da li je to što ste Vi uradili, što ste reagovali. Dali je moglo na drugačiji način? - U našoj državi ne. U našoj državi je samo jednim takvim pritiskom moguće. Evo ja nisam reagovao jer nisam znao. Zašto se prije nije reagovalo? Očigledno država koja nije ušla u pravne tokove, u pravi proces demokratije koji mi trebamo, mi smo u jednom tranzicionom periodu. Bez jakog pritiska medija i javnosti.. Čak garantujem, da je neko manje politički uticajan ovo pokrenuo i dalje se ništa ne bi raspetljalo. Pogledajte koliko smo mi napora morali uložiti da bi se to desilo. Da bi smo došli u situaciju da Meser i TGT, sada obje firme ispunjavaju dokumentaciju. Ako se zalažemo za pravnu državu, ne smao jedan papir, nego svaki papir je jedanko važan ikada se ispune sve proceudre onda možete da radite", kaže Draško Stanivuković.
Da je ipak moglo drugačije, tvrde ljekari, kojima su sva dešavanja najteže pala. Kada se o kiseoniku prestalo govoriti, panika je nestala. Ipak, uz manjak vjere u zdravstvo, ostao je i strah.
"Mi smo se tad suočili sa situacijom koja je unijela paniku među građane i pacijente. I svaki dna smo bili suočeni sa tim. Pacijenti su bili vrlo nepovjerjljivi i samim tim se nisu javljali na preglede i nisu dolazili na preglede blagovremeno. I onog momenta kada je trebalo da budu primljeni u bolnicu, porodice su insistirale da svoje najbliće vode kući iz bolnice iz straha da u toku hospitalizacije nisu tretirani onako kako treba po pravilima medicinske struke. To je bila jedna vrlo mučna i teška situacija zato što je pritisak javnosti bio ogroman i mi zdravstveni radnici smo tada bili prikazani kao neko ko se prvi put suočio sa kiseonikom kao lijekom. Bili smo prikazani kao neko ko inače o lijekovima ne zna baš puno", kaže Slavica Zeljković.
Kiseonik za koji su jedni tvrdili da je neispravan, godinama su udisali svi pacijenti kojima je bio nephodan. Isti su godinama udisale i bebe u inkubatorima. I svi drugi nekovid pacijenti.
"Nikom nije bilo jednostavno. Pazite, operacija traje pet i po sati, udešeš kiseonik. Normalno da su svi oni svjesni kod kuće šta se dešava sa tim. Nikom nije bilo lako pogotovo, kad sam to saznao, bilo mi je malo i teško jer mislim da to naš narod nije zaslužio. Ovo je vrhunska usluga gdje se ljudi liječe, mi dolazimo svojom mukom, ne zato što se nama iz nekog našeg hira.. Zato mislim da to nije trebalo nikome, ne stavljam etiketu ni na koga, samo kažem u nekom globalu, treba naš narod zaštiti, pogotovo po pitanju zdravlja da naš narod ima zdravlje. Da se nekad ne diže bespotrebna buka", kaže pacijent Draženko.
O kiseoniku danas možda najmanje pričaju oni koji su o njemu prvi govorili. Šta se krije iza svega, tim se bave istražni organi. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske po prijavi gradonačelnika Banjaluke, izuzima dokumntaciju iz UKC-a.
"Mi smo sve dokumente stavili na raspolaganje, ne bježimo od toga i želimo da se to razjasni. Sve je čisto, sve je jasno. Kiseonik ispravan , liječio je mnoge pacijente i izliječio. Nažalost gubimo vrijeme, i radnici MUP-a i mi na te formalne izvještaje", kaže Đajić.
U jeku pandemije, zbog procedura u nabavci, zdrastvene ustanove širom Srpske odbrojavele su posljednje zalihe kiseonika. Firme koje su do tada snabdijevale bolnice, to više nisu mogle. Jedina komanija koja za to imala mogućnost, nije imala dovoljno kiseonika u zalihama. Sve je tada mogla da riješi privremena dozvola drugim firmama, koju bi izdala Agencija za lijekove BiH. Tu mogćnost, odbio je direktor Aleksandar Zolak, da bi se, za vrijeme poplava iste godine, ipak predomislio. Nijedno drugo rješenje, nikada nije ponudio.
