U svakoj pravnoj državi, koja počiva na ustavu i zakonima, primarna obaveza svake državne institucije jeste da postupa i funkcioniše u skladu sa ustavom i donesenim zakonima, poručio je pravni predstavnik Republike Srpske Lazar Stjepanović.
"Kada se kaže državna institucija, taj termin obuhvata svakog zaposlenog u instituciji, od onoga na rukovodećem mjestu do administrativnog radnika. Posebnu težinu i odgovornost u pogledu poštovanja i provođenja zakona i ustava od strane državnih institucija imaju institucije u pravosuđu, obzirom da su one po prirodi posla bliže pravnoj materiji od drugih institucija“, naveo je Stjepanović.
Stjepanović je dodao da su prvi među tim institucijama svakako sud i tužilaštvo, državni organi čiji je osnov postojanja i funkcionisanje ustav i zakon. Sve navedeno predstavlja aksiom, ali naravno, dodaje on, samo u onim državama koje žele da vladavina prava postoji i da se ona ne dovodi u pitanje.
"Međutim, BiH, odnosno njene institucije, mnogo puta do sada su potvrdili da se ovo gorenavedeno ne odnosi na njih, te da je moguće zakon donositi i primjenjivati na načine svojstvene samo BiH“, naveo je Stjepanović.
Stjepanović kaže da je, kada se govori o zakonodavnoj proceduri u BiH, nemoguće izostaviti i zanemariti odredbe Aneksa 4, tj. Ustava BiH, obzirom da se jedino tim odredbama definiše da zakonodavni organ koji na nivou BiH može donositi zakon jeste isključivo Parlamentarna sukpština BiH, koja se sastoji od Predstavničkog doma i Doma naroda.
"Dakle, nijedna druga institucija, organ ili pojedinac nemaju tu ustavnu nadležnost. Samim tim, ukoliko bi se i dogodio takav scenario, kao što već jeste pravno nevaljanom odlukom Kristijana Šmita, kojom je atakovan ustavni i zakonodavni poredak u BiH, dužnost svake institucije, a posebno onih u pravosuđu jeste da 'ex officio' djeluju prema takvim odlukama u pravcu sprečavanja pravne štete koja proizilazi iz istih po ustavni poredak BiH“, rekao je Stjepanović.
Odobravanje i, još gore, provođenje takvih odluka pojedinaca, dodaje Stjepanović, kojima se direktno obesmišljava ustavni poredak jedne države, dovodi do pravnog apsurda koji se ogleda u situaciji da se gubi svaki smisao postojanja institucija, kako zakonodavnih, tako i izvršnih i sudskih.
"Takvim odlukama vrši se uzurpacija nad jednom državom, ali prihvatanje i postupanje po tim odlukama, kroz sudske postupke koje pokreće tužilaštvo a provodi i odlučuje sud, ta ista država daje legitimnost toj uzurpaciji što na kraju dovodi do pravnog paradoksa“, naveo je on.
Stjepanović dodaje da je davanje legitimnosti odlukama koje ni po kojem pravnom osnovu ne mogu biti legitimne i provodive, te pojedincima koji uzurpiraju pravni poredak BiH, pored notornog kršenja Ustava BiH odnosno Aneksa 4 Dejtonskog sporazuma, dovodi i do kršenja dodatka na Aneks 4 odnosno Sporazuma o ljudskim pravima u kojem je sadržano 16 evropskih i međunarodnih konvencija o ljudskim pravima koje je BiH prihvatila potpisanjem Dejtona.
"Dovoljno je izdvojiti samo Еvropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao jednu od konvencnija sadržanih u dodatku, da bi se uvidjelo kršenje osnovnih ljudskih prava od strane Tužilaštva BiH i Suda BiH pokretanjem i vođenjem postupka protiv predsjednika Repubike Srpske i v.d. direktora Službenog glasnika Republike Srpske. Konkretno, članom 6. Еvropske konvencije definisano je pravo na pravično suđenje koje podrazumijeva da 'prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom'“, naveo je Stjepanović.
Dakle, dodaje on, korištenjem termina "pravično suđenje“ u ovoj definiciji, nameće se obaveza postupajućem sudu da prilikom postupka bude i nezavisan i nepristrasan kako bi se njegova odluka mogla smatrati prihvatljivom i po slovu zakona i po opštim pravnim principima.
"Međutim, iz ovakvog postupanja tužilaštva i suda proizilazi da niti nezavisnost niti nepristrasnost postoji, već upravo suprotno. Pokretanje i vođenje krivičnog postupka na temelju nezakonite odluke pojedinca koji takvom odlukom krši Ustav BiH, ima isključivo obilježje zavisnosti i pristrasnosti suda i tužilaštva onim interesima koji podržavaju takve odluke. Time se, namjerno ili nenamjerno, šalje jasna poruka u kojem pravcu se može očekivati dalje postupanje suda u konkretnom predmetnom postupku, ali i u eventualnim budućim sličnim predmetima koji će imati za cilj isključivo ostvarivanje interesa onih koji su za samovolju pojedinca a protiv Ustava BiH, Dejtonskog sporazuma i vladavine prava“, naveo je Stjepanović.
Pored povredbe navedenog člana, potrebno je, kaže Stjepanović, naglasiti i povredu člana 7. Еvropske konvencije.
"Ovim članom propisano je da se kazniti može samo na osnovu zakona, odnosno da se niko ne može smatrati krivim za krivično djelo nastalo činjenjem ili nečinjenjem koje nije predstavljalo krivično djelo u vrijeme izvršenja, prema nacionalnom ili međunarodnom pravu“, pojasnio je Stjepanović.
Iz ovog člana proizilazi, slobodno rečeno, dodaje on, sav apsurd koji imamo u predmetnom krivičnom postupku.
"Prvi apsurd ogleda se u činjenici da bi se neko kaznio potrebno je da je to krivično djelo propisano zakonom, što u konkretnom slučaju nije. Zatim, da bi se smatralo da postoji krivično djelo potrebno je da je to krivično djelo bilo propisano u vrijeme izvršenja djela. I na kraju, da je krivično djelo propisano nacionalnim ili međunarodnim pravom“, pojasnio je Stjepanović.
Nepostojeće krivično djelo "neizvršavanje odluka visokog predstavnika“, navodi dalje Stjepanović, po osnovu kojeg se vodi krivični postupak, niti je propisano zakonom, "jer niko sem Parlamentarne skupštine BiH ne može donositi i mijenjati zakone, niti je ono postojalo u vrijeme kada je predsjednik izvršavao svoju ustavnu dužnost potpisivanjem ukaza“.
"Dakle, i da se zamisli situacija da visoki predstavnik postoji u BiH, da ima ovlašćenje da donosi zakon, takav zakon ne bi mogao biti iznad Ustava Republike Srpske kojim se propisuje ustavna obaveza predsjednika Srpske da potpisuje ukaze na zakone izglasane u Narodnoj skupštini Republike Srpske“, rekao je Stjepanović.
Apropo svega navedenog, u konkretnom krivičnom postupku protiv predsjednika Republike Srpske i v.d. direktora Službenog glasnika Republike Srpske imamo eklatantno kršenje citiranih članova Еvropske konvecnije kako od strane Tužilaštva BiH tako i od strane Suda BiH, obzirom da i jedna i druga institucija postupaju po nepostojećim odredbama Krivičnog zakona BiH koje nisu mogle biti inkorporisane u zakon, zaključio je Stjepanović.
