Niko bolje od Еlmedina Dine Konakovića ne zna kakva je pozadina predlaganja zakona o državnoj imovini za koji su u Predsjedništvu BiH glasali članovi Predsjedništva Denis Bećirović i Željko Komšić, a protiv koga se izjasnila članica Predsjedništva Željka Cvijanović, rekao je pravnik Ognjen Tadić.
Kolumnu Ognjena Tadića prenosimo u cjelosti:
Ne zbog toga što ga je neko pitao bilo šta u vezi s tekstom prijedloga tog zakona ili zbog toga što je neko sa njim usaglašavao da li će zakon biti predložen ili ne, nego zbog toga što ga već sedmicama, na relaciji Sarajevo – Njujork – Sarajevo, Zlatko Lagumdžija muva i ubjeđuje da na izborima 2026. godine ponovo podrži Denisa Bećirovića kao kandidata "trojke" za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
Izgleda da ubjeđivanje ide prilično teško, jer je opšta ocjena da je sve ovo vrijeme Denis Bećirović zapravo bio teret politikama "trojke", a ne njihov oslonac. Suočen s činjenicom da je zakoračivši u dvorište politike SDA izgubio naklonost "trojke", a pri tome nije osvojio podršku birača koji su 2022. godine glasali za Bakira Izetbegovića, Bećirović, najvjerovatnije na Lagumdžijin nagovor i očito uz Komšićevu asistenciju, izlazi pred javnost za pomenutim prijedlogom zakona, a kako bi time odigrao ulogu centralne figure političkog Sarajeva.
Pred SDP-om su svakako unutarstranački izbori i sasvim je jasno da je Bećirovićeva prilika za osvajanje novog mandata izvjesnija ukoliko se nađe na čelu SDP-a. Za takvu opciju savezništvo uvijek može očekivati od Lagumdžije koji se još uvijek nije osvetio Nikšiću za nedostojan ispraćaj iz SDP-ovih prostorija, iz poprilično velikog imetka stečenog nasljeđivanjem Saveza komunista BiH. Jasno je kao dan da sve što se dešava nikave ozbiljne veze nema sa deklarisanom borbom za tzv. državnu imovinu, nego se zapravo radi o borbi za imovinu SDP-a BiH.
Kratka pravna analiza, koja slijedi, govori o tome koliko je neozbiljan i neosnovan Prijedlog zakona o državnoj imovini koji su podržali Bećirović i Komšić, i jasno pokazuje da je sve u vezi s tim prijedlogom samo najbanalniji potez kome su domet unutarstranački odnosi u SDP-u BiH.
Bećirovićevo i Komšićevo iz šupljeg u prazno
Poslovnici Doma naroda i Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH definišu da Predsjedništvo BiH može biti predlagač zakona "u okviru svojih nadležnosti". Nadležnosti Predsjedništva BiH definisane su Ustavom BiH i među njima nema nadležnosti koja bi na bilo koji način imala ikakve veze sa bilo kakvom imovinom, pa ni tzv. državnom imovinom.
Parlamentarna skupština BiH, kojoj je prijedlog namijenjen, ima nadležnosti koje su definisane Ustavom BiH, a koje su u njenoj zakonodavnoj ulozi primjenjive samo ukoliko su zasnovane na Ustavu BiH. Među nadležnostima BiH definisanim Ustavom BiH nema nadležnosti koja bi na bilo koji način imala ikakve veze sa bilo kakvom imovinom, pa ni tzv. državnom imovinom, a ne postoji ni osnovni uslov vezan za definisanje dodatnih nadležnosti, jer za takvo nešto nema "saglasnosti entiteta".
Dakle, u pitanju je, što bi narod rekao, sipanje iz šupljeg u prazno.
Kontradiktorno obrazloženje ustavnog osnova
Pokušaj da se u obrazloženju prijedloga pronađe pravni osnov tako što se poziva na čl. I/1 i 1/2 Ustava BiH više je nego kontradiktorno. Naime, pozivanje na čl. I/1 upravo dokazuje da ovakav prijedlog zakona nije moguć, jer taj stav tog člana Ustava BiH kostatuje da je Ustavom BiH izvršena modifikacija unutrašnje strukture u skladu sa novim Ustavom, a upravo je zbog toga BiH izgubila nadležnost da donosi imovinske zakone, jer je novim Ustavom ukinut prethodni, pa samim tim i takva nadležnost BiH. Još više kontradiktorno je traženje osnova u stavu 2. člana I Ustava BiH, jer ta odredba upravo potvrđuje da su stavovi Republike Srpske potpuno osnovani s obzirom na to da u njoj piše da je "BiH demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora"! Ko god da se poziva na tu odredbu, pa makar se radilo o Bećiroviću i Komšiću, morao bi da zna da to znači vladavinu zakona (ako poštujete vladavinu zakona onda ne može neovlašćeni organ tražiti od drugog organa da donese zakon za čije donošenje nije nadležan, jer je to direktan napad ne samo na vladavinu zakona, nego i na demokratski karakter institucija).
Dalji pokušaj da se osnov obrazloži članom 2. Aneksa 10 na Ustav BiH posebno je kontradiktoran. Naime, Komšić i Bećirović tvrde da uporište imaju u tezi o kontinuitetu propisa i pri tome se pozivaju na bivši Zakon o pretvorbi društvene svojine i Aneks A Sporazuma o pitanjima sukcesije ("Službeni glasnik BiH – Međunarodni ugovori" br. 10/01). Prvo, da bi postojao kontinuitet propisa po Ustavu BiH (čl. 2. Aneksa 10 na Ustav BiH) propis ne smije biti u suprotnosti sa Ustavom BiH, a bivši Zakon o pretvorbi društvene svojine je u potpunosti suprotan važećem Ustavu BiH i upravo je on primjer da nakon stupanja na snagu važećeg Ustava BiH institucije BiH nemaju nadležnost za donošenje zakona o bilo kakvoj imovini, jer je ona prestala da postoji stavljanjem van snage Ustava Republike BiH!
Drugo, u vezi sa Sporazumom o pitanjima sukcesije i nadležnosti za donošenje zakona o imovini u BiH jasno se izjasnila Еvropska škola prava (mart 2024) u svom saopštenju koje ću ovdje djelimično autentično prenijeti: "Na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije iz 2002. godine ne može se mijenjati unutrašnja struktura BiH utvrđena Ustavom iz 1995. godine. Sporazumom o pitanjima sukcesije riješeno je nekoliko važnih pitanja između država sukcesora SFR Jugoslavije.
Pregledom Sporazuma jasno se utvrđuje da je jedan od osnovnih principa da se tim Sporazumom ne zadire u unutrašnju strukturu bilo koje od država potpisnica, pa tako ni u unutrašnju strukturu BiH. Shodno Sporazumu, BiH je učestvovala u raspodjeli prava, obaveze, aktive i pasive SFR Jugoslavije, te se prema tim pitanjima odnosila u skladu sa svojom unutrašnjom strukturom. Tako je, primjera radi, u vezi sa Prilogom C (Finansijska aktiva i pasiva), a u vezi sa kojim institucije BiH imaju nadležnost, bez ikakvih smetnji od strane entiteta i uz potpuno poštovanje svoje unutrašnje strukture nadležnosti pristupila vršenju prava i obaveza iz Sporazuma o sukcesiji.
Sa druge strane, kada je u pitanju Prilog Е (Penzije), takođe uz puno poštovanje svoje unutrašnje strukture nadležnosti (iako se ni u tom prilogu entiteti ne navode u Sporazumu o sukcesiji), BiH je bez miješanja institucija BiH u nadležnosti entiteta nesmetano omogućila entitetima da vrše prava i obaveze iz Sporazuma o sukcesiji. Ovakvih uporednih primjera u vezi sa Sporazumom ima više i za pretpostaviti je da bi i u vezi sa imovinom BiH poštovala nadležnosti utvrđene ustavnom strukturom, da nije bilo intervencija visokog predstavnika za BiH. Shodno tome, samo nadležne entitetske institucije mogu donositi zakone kojima se tretira pitanje imovine na koju se odnosi Sporazum o sukcesiji, odnosno kojima se odlučuje da li takva imovina predstavlja državnu imovinu SFR Jugoslavije. Nadležnosti entitetskih institucija u vezi sa imovinom rasprostiru se na zasebnim teritorijama, pa je u tom smislu od pravnog značaja činjenica da je Dejtonskim mirovnim sporazumom utvrđeno teritorijalno razgraničenje između entiteta". Pametnom dovoljno.
Sarajevska nezajažljivost
O rješenjima koje u svom prijedlogu zakona nude Bećirović i Komšić suvišno je govoriti, jer ukoliko su htjeli da ona stvarno postanu predmet ozbiljne rasprave, onda ih nisu trebali trpati u tekst koji neovlašćeno žele poslati nenadležnom organu. Siguran sam da će pravnici imati šta da kažu i o tim detaljima. Osvrnuću se samo na to da se njima predviđa formiranje direkcije za upravljanje i evidenciju državne imovine, koja naravno ima direktora koji preko te direkcije de fakto upravlja cjelokupnom tzv. državnom imovinom i, naravno, čije je sjedište u Sarajevu! Da nije malo puno, gospodine Bećiroviću i gospodine Komšiću?
I na kraju, podržavaoci političkog Sarajeva ne treba da se ljute ni na srpskog člana Predsjedništva Željku Cvijanović, ni na članove Zajedničkog kolegijuma Parlamentarne skupštine BiH Nebojšu Radmanovića i Nikolu Špirića što sve ovo, naravno, neće proći i što je neosnovano i besmisleno. Treba da se ljutite na predlagače Komšića i Bećirovića i one koji su ih nagovorili na ovo ili podržali u ovome. Oni su krivi što vrijeme stoji, što se ne približavamo ЕU, što privreda nema odgovarajući pristup imovini koji bi pomogao ekonomski razvoj.
Oni su krivi i za to što ćemo zbog njihovih ličnih ambicija vezanih za liderstvo SDP-om ili kandidatura na budućim izborima, imati političke krize i svađe u sljedećim mjesecima ili godinama. Nije Republika Srpska kriva zbog toga što poštuje Dejtonski mirovni sporazum, nego je krivac političko Sarajevo koje želi da ga sruši. Pri tome, nadam se da je svakome jasno, namjerno kažem političko Sarajevo, a ne Bošnjaci, jer se nadam da najveći broj Bošnjaka konačno shvata koliku štetu svima nama zajedno prave akteri iz političkog Sarajeva.
