U Republici Srpskoj svaki dan je Dan Republike. I ovo nije jeftina nacionalna patetika, nego formalno-pravna istina.
Kaže ovo u intervjuu za “Glas Srpske” pravnik Ognjen Tadić, komentarišući polemike koje su se stvorile u ovdašnjoj javnosti u vezi sa proslavom 9. januara, kao Dana Republike, odnosno nastanka Srpske, nakon što je na Svesrpskom saboru odlučeno da se Sretenje ubuduće slavi kao Dan državnosti Republike Srpske i Srbije.
Prema riječima Tadića, intervencijama Ustavnog suda BiH, iz Zakona o praznicima i iz Zakona o Danu Republike Srpske brisan je datum 9. januar, ali se zahvaljujući odlukama Vlade Republike Srpske on i dalje poštuje i slavi.
"Ko nama garantuje da će neka nova politička garnitura biti spremna na lične sankcije, kakve smo već vidjeli i istrajati u poštovanju 9. januara koji nije naveden u bilo kojem zakonu? Zbog toga kao razumnu i patriotsku cijenim namjeru rukovodstva Srbije i Srpske da se kroz isticanje nesporne činjenice da je Republika Srpska nastala 9. januara 1992. godine ovaj problem dugoročno riješi zakonskim rješenjem i time sačuva 9. januar. Što se dodatnog praznika Sretenja tiče važno je reći da bez Prvog srpskog ustanka na Sretenje 1804. ne bi bilo ni Mlade Bosne. Bez Mlade Bosne ne bi bilo Kraljevine Jugoslavije. Bez Kraljevine Jugoslavije ne bi bilo ni AVNOJ-a. Bez AVNOJ-a ne bi bilo ZAVNOBiH-a", rekao je Tadić i dodao:
"Bez ZAVNOBiH-a ne bi bilo 9. januara i odluke o stvaranju Republike Srpske koja proizilazi iz suverene volje i konstitutivnosti srpskog naroda. Bez 9. januara ne bi bilo Dejtonskog sporazuma. Da su Bošnjaci bili pametniji trpjeli bi 9. januar i kuvali nas u procesu stvaranja neke zasebne istorije BiH koja je odvojiva od cjeline srpskog naroda i njegove istorije. No, imajući u vidu da takve pameti kod Bošnjaka nije bilo preživjeli smo i tu fazu pa dočekali povratak na glavni kolosjek srpske istorije na kome se vidi da je istorija BiH samo jedan dio ukupne istorije srpskog naroda. Е, zato veliko i glasno 'Da'' za Sretenje".
On se osvrnuo i na nedavno održani Svesrpski sabor u Beogradu, ali i na nove pokušaje da se imovina Republike Srpske proglasi državnom te o ulozi pojedinih zapadnih diplomata i državnih institucija, poput Ustavnog suda BiH, u tim nastojanjima koja nisu u skladu sa Ustavom BiH, odnosno Dejtonskim mirovnim sporazumom.
"Prepoznajem dvije vrste kritika. Prvo, postavljeno je pitanje demokratičnosti, tj. legitimnosti predstavnika na Saboru. Moram reći da me ono čudi. Među saborskim aktivnostima najvažnija je bila zajednička sjednica dviju vlada. Obje te vlade su legalne i imaju potpuni legitimitet pa ne razumijem zašto to bilo ko spori. Pored te činjenice važno je istaći da se saborske aktivnosti zapravo završavaju tek sjednicama skupština Srbije i Srpske koje će se izjasniti o saborskoj Deklaraciji. Samim tim svi demokratski izabrani predstavnici i u Srbiji i u Srpskoj učestvovaće u planiranim saborskim aktivnostima. Nikada ranije nismo imali tako očit primjer demokratskog učešća u kreiranju nacionalne politike pa stvarno ne shvatam primjedbe na tu temu. Možda postoji želja i ideja da se Sabor konstituiše kao tijelo za koje se organizuju posebni izbori svugdje gdje žive Srbi. To bi bilo sjajno i ja bih to podržao, ali dok se to ne desi možemo koristiti nedavno viđenu formu koja je istinski proizvod demokratskih procedura i u Srbiji i u Srpskoj", rekao je Tadić o Svesrpskom saboru i nastavio:
"Drugo, primjedbe da Srbi svojim Saborom narušavaju tobož idealne međunarodne odnose u najmanju ruku su drske i bezobrazne. Dolaze od onih koji već decenijama žele da svojim interesima potčine ili ukinu i Dejtonski mirovni sporazum i Rezoluciju 1244. Pred takvim zlikovcima nemamo obavezu da se pravdamo zbog toga što štitimo i Dejtonski mirovni sporazum i Rezoluciju 1244. jer ne samo naša djela, nego i međunarodno pravo je na našoj strani".
Komentarišući tvrdnje predstavnika američke ambasade u BiH da imovina pripada centralnim vlastima u BiH, pozivajući se pri tome na izjavu pomoćnika državnog sekretara Džejmsa O'Brajena, Tadić kaže da je pitanje nadležnosti u vezi sa zakonima koji se tiču bilo kakve, pa i tzv. državne imovine, riješeno je Opštim okvirnim sporazumom za mir u BiH.
"Prema članu 12/1 Ustava BiH, stupanjem na snagu dejtonskog Ustava iz 1995. godine zamjenjuje se i stavlja van snage ratni Ustav Republike BiH iz 1993, pa samim tim i nadležnosti iz tog Ustava koje se tiču donošenja zakona kojima se uređuju pitanja vezana za imovinu. Dejtonskim Ustavom BiH iz 1995. godine izvršena je jasna podjela nadležnosti između institucija BiH i entiteta i to odredbom iz člana 3/1 koja kaže da sve vladine funkcije i ovlašćenja, koja nisu ovim Ustavom izričito data institucijama BiH, pripadaju entitetima. I to je sve što je pravno relevantno u vezi sa tom temom", objasnio je on.
Dodao je da je Sporazumom o pitanjima sukcesije riješeno više važnih pitanja između država sukcesora Jugoslavije, a ne samo pitanje imovine.
"Shodno sporazumu, BiH je učestvovala u pregovaranju o raspodjeli prava, obaveza, aktive i pasive Jugoslavije te se prema tim pitanjima odnosila u skladu sa svojom unutrašnjom strukturom. Tako je, primjera radi, u vezi sa Prilogom C Finansijska aktiva i pasiva, a u vezi sa kojim institucije BiH imaju nadležnost, bez ikakvih smetnji od strane entiteta i uz potpuno poštovanje svoje unutrašnje strukture nadležnosti, BiH pristupila vršenju prava i obaveza iz Sporazuma o sukcesiji", ističe i dodaje:
"Sa druge strane, kada je u pitanju Prilog Е Penzije, takođe uz puno poštovanje svoje unutrašnje strukture nadležnosti, iako se ni u tom prilogu Sporazuma o sukcesiji ne navode entiteti, BiH je bez miješanja u nadležnosti entiteta nesmetano omogućila entitetima da vrše prava i obaveze iz Sporazuma o sukcesiji. Ovakvih uporednih primjera u vezi sa sporazumom ima više i može se pretpostaviti da bi se i u vezi sa imovinom BiH poštovale nadležnosti utvrđene ustavnom strukturom, da nije bilo intervencija bivših visokih predstavnika za BiH".
Tadić je rekao da Kristijan Šmit iz dva razloga uporno insistira kako je on jedini koji može tumačiti Dejtonski sporazum.
"Prvi je Šmitova potreba da se kroz političke krize i konflikte, koje od svog dolaska u BiH neprekidno stvara, nametne kao visoki predstavnik za BiH, jer legalan i legitiman način da to učini nema, imajući u vidu da mu nedostaje odluka Savjeta bezbjednosti UN o postavljenju na tu dužnost. On uopšte ne štedi do sada izgrađene odnose mira u BiH ni na drugim pitanjima i generalno je u nastojanju da, uzurpirajući dužnost visokog predstavnika, unazadi mirovni proces u BiH, poništavajući silno vrijeme, trud i novac koji je u tim procesima pored nas potrošila i tzv. međunarodna zajednica", kaže Tadić i dodaje:
"Drugi razlog je otimanje rudnika, šuma i vode i njihovu predaju u ruke stranaca. Idealna opcija za Šmita jeste to da on upravlja imovinom i da se bez njegove saglasnosti ne može njome raspolagati, kao što je bilo u slučaju upravljanja imovinom u Varešu, a da domaći organi samo potpisuju ono što je njemu volja".
Na pitanje, kakvu ulogu u svemu ovome ima Ustavni sud BiH, Tadić odgovara:
"Ustavni sud BiH je imao zadatak da relativizuje ustavne odredbe i zbog toga je stvorio konfuziju između ustavnih nadležnosti institucija BiH i entiteta, na jednoj strani i pitanja ko ima pravo na određenu imovinu, na drugoj strani, pa je tako stvorenu konfuziju koristio za donošenje odluka kojima stavlja van snage zakone Republike Srpske. To je nedopustivo po bilo kojem pravnom kriterijumu, jer su pitanje nadležnosti za donošenje zakona i pitanje bilo čijeg prava na imovinu dva potpuno odvojena pravna pitanja. Za rješavanje pitanja da li su Republika Srpska ili Federacija BiH ispravno regulisale pitanja vezana za imovinu nadležni su isključivo Ustavni sud Republike Srpske i Ustavni sud Federacije BiH, jer se radi o nadležnosti entiteta koje ni teoretski ne može doći u sukob sa nadležnostima BiH".
Dao je i jasan odgovor zašto u FBiH niko ne spominje Brčko distrikt kada govori o imovini.
"Pa u Brčkom nema rudnika, niti lokacija za hidroelektrane pa ni šuma. Imovina u Brčkom zbog toga nije toliko interesantna strancima. Ono malo interesantne imovine još tokom privatizacije poklopili su odlukama stranca supervizora za Brčko distrikt BiH i time zadovoljili svoj apetit", jasan je Tadić.
Komentarišući prijetnje Zukana Heleza, Tadić kaže da Helez laje zbog sebe, a ne zbog Republike Srpske.
"Zbog njegove nasilne prošlosti u bilo kojoj normalnoj zemlji Zukan Helez ne bi mogao dobiti ni dozvolu za pištolj, a u naopakoj BiH obreo se na mjestu ministra odbrane. To dovoljno govori o ludilu koje vlada u političkom prostoru BiH. Ne laje Zukan radi Srpske, nego radi sebe. Vješt politički manipulator poput Nermina Nikšića, koji je svojevremeno nadigrao i Zlatka Lagumdžiju, strah je i trepet za troglodite poput Zukana. Zato strah od Nikšića Helez rastjeruje nacionalističkom kuknjavom. Misli da mu Nikšić neće staviti svilen gajtan oko vrata u strahu od reakcija bošnjačkih nacionalista", ističe Tadić i dodaje:
"Ne shvata da to Nikšiću neće biti nikakav problem, jer on stranku sedla za drugoga i ne brine ga šta će o njemu nakon svega misliti taj bašibozuk. Naravno, to što su sve te izjave unutrašnja stvar SDP-a BiH ne treba značiti da se prema njima i Helezovom ponašanju ne bi trebalo odnositi sa posebnom pažnjom. On je osoba koja bezbjednosno ugrožava BiH i o tome se mora voditi računa. Osim toga, izjava o protjerivanju Srba iz Hrvatske i BiH jasno govori da Bošnjaci u proteklom ratu nisu bili žrtve, nego da samo nisu imali dovoljno sposobnosti i oružja da sprovedu planirani cilj i protjeraju Srbe iz BiH".
Tadić je dodao da je jasno da su u takve buduće planove htjeli uklopiti i rezoluciju o Srebrenici pa to još jednom potvrđuje da su bile u pravu sve zemlje, njih stotinu i deset, koje rezoluciju nisu podržale, jer je očigledno da se njome ne gradi pomirenje, nego samo stvara ulaznica za nove sukobe.
