Prošla je trideset i jedna godina od smrti dvanaest banjalučkih beba. Tragedije koja se mogla izbjeći, ali nije, i to zbog odluke Savjeta bezbjednosti UN kojom su zabranjeni letovi iznad BiH. Čak i za boce sa kiseonikom iz Beograda do Banjaluke.
Bol i tuga porodica ni danas ništa manja. I danas se roditelji pitaju kakvi bi ljudi bili i šta bi radili.
"Obilježavamo 31 godinu smrti naše djece. Naših banjalučkih beba. Zovemo ih i banjalučke zvjezdice, jer su nažalost zbog nedostatka kiseonika živote izgubili najgorom mogućom smrću - gušenjem", rekla je Željka Tubić, Udruženje "12 beba".
Ovo je jedan od najtužnijih dana u našoj istoriji, poruka je zvaničnika Republike Srpske. Ipak, poručuju, da sjećanje na žrtve poput ovih mora da nam bude opomena za budućnost.
"Zaslužili su kaznu za ovaj zločin. Mogao je i tadašnji unprofor da dostavi taj kiseonik i zemljanim putem. Mogao je da bude humanitarni let, mogao se naći neko od tih moćnika ko bi donirao taj kiseonik za ovu djecu. Zašto to nisu uradili?", izjavio je Radovan Višković, predsjednik Vlade Republike Srpske.
"Tragedija banjalučkih beba je tragedija rata i uči nas o tome da se borimo za mir, a uči nas i o tome da imamo vlastite resurse i da njegujemo kulturu sjećanja da se to više nikad nikom ne ponovi", kaže Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine.
Prva beba umrla je 22. maja 1992. godine, a ostale su preminule do 19. juna te1992. godine.
“Trinaesta zvjezdica” Slađana Kobaš, izgubila je bitku za život sa 14 godina.
Marku Medakoviću, nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.
Nakon tragedije 12 beba bilo je jasno da se mora uspostaviti kopnena veza sa Srbijom.
Vojska Republike Srpske u junu iste godine izvela je operaciju probijanja Koridora, jednu od najvažnijih u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.
