Uoči predstavljanja rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, sve su veći pritisci na srpski narod, Republiku Srpsku i Srbiju. Ne treba zaboraviti da je zbog velikih pritisaka sa Zapada, Republika Srpska morala formirati komisiju koja je 2004. godine izašla sa podatkom koji je odgovarao Zapadu, da je u julu 1995. godine nestalo između 7 i 8 hiljada muslimana.
Osim pritisaka, bilo je i onih koji su svjesno išli protiv svog naroda, pa ne smijemo zaboraviti sramnu kampanju dodvoravanja strancima iz 2005. godine koju je predvodila Svetlana Cenić, pod sloganom „Oni do Haga ili mi dovraga“ – kako bi Srbi predali ili uhapsili čim prije lica optužena od strane Haškog tribunala. Taj isti tribunal je oslobodio Nasera Orića i muslimanske dželate, pa se porodice srpskih žrtava iz podrinjskog kraja s pravom pitaju da li će njihovi stradali ikada dobiti jednak tretman ili su za Zapad jedine žrtve muslimani.
"Takav slučaj je i sa Slađanom Trifunović i sa Milojkom Bibić, sa Milicom Dimitrijević koja je izgubila dva sina, takav slučaj je i sa Đorđem i Markom Sekulić koji su bježali sa svojom majkom, ostali bez iste. Tako da to pokazuje koja je to podvala i koliko smo mi zapravo stavljeni na stub srama nezaluženo", kaže Branimir Koji, predsjednik Skupštine Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila.
Brutalna ubistva srpske nejači oko Podrinja, brojna svjedočenja, dokumenti, video zapisi svih tih zlodjela muslimana, nisu bila dovoljna ni za Haški tribunal ni za Sud BiH da se osude zločini. Naprotiv, godinama se ide u svjesno minimiziranje i negiranje srpskih žrtava kako bi se održala slika Srebrenici iz jula 1995. godine.
"Nažalost, kada se posmatraju događaji u i oko Srebrenice, najčešće se govori o julu 1995. godine, zanemarujući prethodno da je rat počeo mnogo ranije u Srebrenici, da su tokom 1992. i 1993. godine mahom stradali srpski civili koji su napadani iz Srebrenice, sela su paljena, ubijana su djeca, žene", kaže Viktor Nuždić, v.d. direktor Centra za istraživanje rata i ratnih zločina Republike Srpske.
U okolini Srebrenice tokom rata ubijeno više od 3.500 Srba, uništeno i popaljeno je više od 80 sela. Da li ima pravde za srpske žrtve pitaju se i brojna udruženja ratnih veterana VRS koja su bili svjedoci muslimanskih zločina 1992. i 1993. godine.
"Niko to ne pominje, niko se ne osvrće na te podatke, da je srpski narod stradao prije 1995. godine", kaže Milan Manojlović, udruženje ratnih veterana "Vukovi sa Drine".
"Teško je voditi bitku sa međunarodnom zajednicom koja ima samo jedan cilj da, uz sve negativnosti koje je nanijela srpskom narodu, uporno teži da ga osudi kao jedinog krivca za rat i onda se igraju dvostrukih aršina", kaže Mile Vukadinović, udruženje ratnih veterana "Vukovi sa Drine".
Kako bi se dobila objektivna slika o stradanju svih naroda u srebreničkoj regiji 2021. Godine formirana je Nezavisna međunarodna komisija na čelu sa Gideonom Grajfom, koja je ocijenila na izvještaju koji ima preko 1.000 stranica dokumentovanih činjenica, da u Srebrenici nije bilo genocida, ali i da je preko 3.500 srpskih civila stradalo. Srpska je odolijevala pritiscima, odoliće i novim nasrtajima, saglasni su naši sagovornici.
