"Znaju oni da je Kravica bila i ostala srpsko sveto mjesto i da Srbi slave Božić te da će tada najlakše ostvariti svoju zločinačku namjeru da ubiju što više stanovnika, odnosno civila iz ovog mjesta", objasnio je Višković.

On je podsjetio da ukupno 23.000 poginulih za Republiku Srpsku obavezuje i da niko nema pravo da izda Srpsku i njene žrtve.

"Stalni su pritisci na Republiku Srpsku i stalno nas napadaju i moramo biti sabrani i jedinstveni i očuvati je jer je ona garant naše slobode i života na ovom prostoru. I oni koji danas nisu ovdje i koji ne dolaze na mjesta srpskog stradanja stalno nas prate, a mi ih pitamo zašto nešto ne učine da zločinci odgovaraju", rekao je Višković.

Višković je poručio da Republika Srpska i srpski narod nikada neće zaboraviti one koji su dali živote za slobodu svog naroda i da se nikada neće odustati od dokazivanja i utvrđivanja istine o ratnim dešavanjima o čemu će učiti naši mladi naraštaji.

Kod obnovljenog spomen-obilježja u Kravici, kod Bratunca, danas je služen parastos za 163 srpska civila i vojnika iz ovog mjesta i okolnih sela poginulih u posljednjem ratu, od kojih su 49 ubile muslimanske snage iz Srebrenice i obližnjih bratunačkih sela na Božić, 7. januara, 1993. godine.

Kod obnovljenog spomen-obilježja u Kravici, kod Bratunca, odata je počast i prislužene su svijeće za pokoj duša nastradalih.

Prethodno je lokalno sveštenstvo osveštalo obnovljeno spomen-obilježje podignuto u znak sjećanja za 3.267 poginulih srpskih boraca i civila iz regije Birač u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.

Parastosu je prisustvovao i cvijeće kod spomen-krsta položio predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković koji je rekao da muslimanska komanda iz Srebrenice nije slučajno izabrala Božić da napadne Kravicu.

Cvijeće kod spomen-krsta položio je i zamjenik predsjedavajućeg Savjeta ministara Staša Košarac, izaslanik predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika Marko Mrkajić te Boško Tomić, izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH Željke Cvijanović.

Poštu su odali i cvijeće položili potpredsjednik Narodne Skupštine Republike Srpske Petko Rankić, ministar rada i biračko-invalidske zaštite Danijel Еgić te delegacije Boračke i Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, Udruženja logoraša regije Birač opštinske i boračke delegacije iz Vlasenice, Milića i Srebrenice.

Košarac je rekao da nema povjerenja i mira u BiH dok svi zločinci ne izađu pred lice pravde.

"Nakaradno haško i pravosuđe u BiH ništa nije učinilo da se procesuiraju zločini počinjeni nad Srbima", istakao je Košarac i upitao ko je pobio ove ljude?

On kaže da na to pitanje svi znaju odgovor osim osim pravosuđa, odnosno Tužilaštva BiH, što onemogućava pomirenje i izgradnju povjerenja u BiH.

Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Radan Ostojić takođe je zapitao da li su srpske žrtve ravnopravne sa ostalima u BiH i zašto niko za njih ne odgovara te zašto niko iz takozvane međunarodne zajednice ne dođe da oda počast nevino stradalim srpskim žrtvama.

"Nećemo zaboraviti naše žrtve i nećemo odustati od borbe za istinu o srpskom stradanju i karakteru rata u BiH", poručio je Ostojić.

Pukovnik Vojske Srbije i komandant odbrane Košara Ljubinko Đurković rekao je da je došao da oda počast herojima koji padoše darujući živote za svoj srpski narod.

"Ne smemo da ih zaboravimo jer oni kao heroji, vitezovi i junaci padoše na međi odbrane srpstva", poručio je Đurković.

Predsjednik Skupštine Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca Branimir Kojić rekao je da je svake godine ista poruka iz Kravice, a to je da za zločin niko nije odgovarao.

"Za 31 godinu tužioci nisu mogli pronaći nijedan dokaz, zašto je 101 srpsko dijete iz Kravice i okolnih sela ostalo bez jednog roditelja na Božić 1993.godine. Zar to jasno ne govori kakav je odnos haškog i BiH pravosuđa prema srpskim žrtvama. Poručujemo da nećemo zaboraviti naše žrtve i nećemo oprostiti zločincima“, naglasio je Kojić.

On je dodao da se borba za istinu i pravdu nastavlja i da se od nje nikada neće odustati.

Željko Lazić iz Kravice čiji je jedan brat poginuo, a jedan ranjen u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, rekao je da su desetostruko brojnije muslimanske jedinice pod komandom Nasera Orića napale Kravicu na Božić prije 31 godinu i da su upale sa namjerom da sve pobiju, opljačkaju i popale. Ništa nisu ostavljali.

"Napad je bio osmišljen i dobro pripremljen sa ciljem da pobiju što više civila, jer polovina ubijenih na Božić bili su civili",ističe Lazić.

Načelnik bratunačke opštine Lazar Prodanović rekao je da se prošlosti mora sjećati i izrazio ogorčenje zbog odnosa pravosuđa BiH prema srpskim žrtvama.

"Ako neko hoće dobro i mir u BiH, onda moramo imati presude za uništavanje srpskih života u Kravici, ali i mnogim drugim mjestima u Srpskoj", poručio je Prodanović.

Nakon osveštanja obnovljenog spomen prostora u što su Vlada Republike Srpske i opština Bratunac uložile 100.000 KM služen je parastos za sve poginule srpske borce i civile sa područja mjesne zajednice Kravica, njih 163.

Zatim je izveden kulturno- komemorativni program i podsjećeno na srpska stradanja u srednjem Podrinju.

Na ovaj način obilježena je 31 godina od zločina nad srpskim stanovništvom Kravice i okolnih sela za koji još niko nije odgovarao iako se radi o monstruoznim ubistvima i zločinima.

Članovi porodica ubijenih Srba izgubili su povjerenje u rad pravosuđa BiH.

Nastavljajući etničko čišćenje i uništavanje svega što je srpsko, započeto u aprilu 1992. godine, a mještani ističu 1941.godine,muslimanske snage iz Srebrenice, uz pomoć jedinica sa bratunačkog, vlaseničkog i zvorničkog područja upale su na pravoslavni Božić 1993. godine u Kravicu, gdje su ubile 49, ranile 80 srpskih civila i vojnika, sedam ih je nestalo, od kojih pet nije pronađeno ni nakon 31 godine, a među njima su i dvije žene.

Toga dana u Kravici i okolnim selima opljačkano je i zapaljeno 688 srpskih kuća, oko 2.000 pomoćnih i 27 društvenih objekata. Oko 1.000 stanovnika ostalo je bez domova u jednom danu i kroz smetove se probilo prema Drini, izbjegavši sigurnu smrt.

Radmila Nikolić ni nakon 31 godine ne može da skrije emocije i grcajući u suzama prisjeća se krvavog Božića 1993. godine. "

Bježali smo sa djecom kroz snijeg prema Drini. Ginulo se, bilo je ranjenih u koloni. To je neopisivo. I sad se potresem kada se prisjetim i izgubim glas", kaže Nikolićeva.

Ona ističe da joj je Božić najtužniji praznik jer joj je tog dana poginuo suprug Branko i brat Radomir Milošević i još deset bliskih rođaka.

"Pucali su, dovikivali, psovali, prijetili, pjevali i ubijali, te palili sve što su stigli. Bože sačuvaj kako je bilo, a niko nije odgovarao", priča ova žena.

Mnogi su nosili djecu u rukama, a bez jednog ili oba roditelja ostalo je 101 dijete.

Deset očeva i njihovih sinova dali su živote braneći svoja imanja, porodice i Republiku Srpsku kao i devet parova braće. Tog dana ranjeno je 85 osoba i niko nije odgovarao. Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Bratunca Radojka Filipović kaže da uprkos prijavama i nastojanjima, te spremnosti za svjedočenjem u Tužilaštvu BiH nije formiran predmet Kravica.

Od početka rata, pa sve do polovine 1995. godine, muslimanske snage iz Srebrenice stalno su upadale u srpska sela oko ovog mjesta, Bratunca, Milića, Skelana i Zvornika, ubijajući sve što stignu, pljačkajući i paleći srpsku imovinu.

Jedinice Nasera Orića su na početku rata protjerale i poubijale srpsko stanovništvo iz Srebrenice i obližnjih sela Dugo Polje, Pećišta, Kovačice, Gostilj, Gniona, Osredak, Viogor, Studenac i još nekih.

Nakon toga su počeli upadi u nešto udaljenija srebrenička i bratunačka sela Ratkovići, Brežani, Magašići, Zagoni, Zalazje, Sase, Biljača, Fakovići, Bjelovac, Sikirić, Podravanje pa sve do upada i masakra u Kravici 7. januara 1993. godine i Skelanima 16. januara iste godine kada je u ta dva mjesta ubijeno 114 Srba od kojih je više od polovine bilo civila.

I nakon proglašavanja Srebrenice zaštićenom zonom UN upadi iz te enklave u srpska sela su nastavljeni tako da su, izuzimajući tri sela uz Drinu, uništena sva srpska sela na području srebreničke i veliki broj sela u bratunačkoj i nekoliko u milićkoj opštini /više od 100 sela/, a jedinice Nasera Orića ubile su 3.000 Srba od kojih veliki broj civila.

Napadi i masakri najčešće su izvođeni na velike pravoslavne praznike, kao što su Božić, Vidovdan, Petrovdan, Đurđevdan i drugi.

Nakon rata niko nije odgovarao ni za jedan masovni zločin počinjen nad srpskim stanovništvom u Srednjem Podrinju, pa ni za ovaj koji su muslimanske snage počinile na Božić u Kravici.

Porodice poginulih i srpski narod je ogorčen zbog nepravde koju sprovodi pravosuđe BiH, ignorišući srpska stradanja.

Ni optužnicom prema kojoj je suđeno Naseru Oriću u Sudu BiH nije bio obuhvaćen zločin u Kravici, kao ni ostali masovni zločini počinjeni nad Srbima u Srednjem Podrinju. Od svih zločina počinjenih nad Srbima u ovom kraju osuđena su samo dvojica muslimanskih vojnika i to za tri pojedinačna ubistva, a za masovne zločine nad srpskim civilima i uništavanje srpskih sela niko nije procesuiran.

Pratite nas i putem Vibera