Pjevač Dejan Matić prisjetio se situacije iz djetinjstva, kada je motor vozio na zadnjem točku.
Dejan je ispričao da je redovno sjedao za volan u to vrijeme, navodeći da je motor koji je mnogo volio, dobio od oca.
- Najljepše mi je bilo u Drvaru, to djetinjstvo ne bih mijenjao ni za šta na svijetu. Kao klinci smo krali kruške, trešnje, kukuruze i sve što smo mogli.
- Otac mi nije davao do znanja da imam hendikep, toliko je vjerovao u mene da mi je čak kupio i motor. Toliko sam volio da vozim, da sam taj motor vozio i na zadnjem točku, naravno, dok me otac nije gledao. Poslije kad je cijela priča došla do njega nije vjerovao da sam slijep - rekao je pjevač, pa je potom dodao:
- Teže mi je palo kad sam otišao iz Drvara nego kad sam saznao za moj hendikep. Tad mi se svijet srušio.
- Niko to nije primjećivao u Drvaru u velikoj mjeri, tek kasnije kad sam otišao u veću sredinu. Čitanje Brajovog pisma je ozbiljna disciplina i nauka. U isto vrijeme sam morao i da sviram, nekom treba sat vremena, dok je meni trebalo četiri za isti posao. Nova era mog života mi je počela kad sam došao u Beograd. I danas ne volim rastanke, podsjeća me na dan kad sam napustio taj kraj koji samo mnogo volio - rekao je Dejan i dodao:
- Zbog toga kod mene važi ta parola da, ako moramo da se rastajemo, bude što brže i bezbolnije. Volim kad smo svi na okupu, ljudi koji su mi dragi, pa otud to da ne volim rastanke.
