Dijana Đoković postala je poznata širom svijeta kao majka i svestrana podrška najboljeg tenisera svih vremena.
Međutim, iza njenog imena se krije veoma zanimljiva životna priča, a svojim primjerom pokazuje da ništa nije nemoguće, samo ako se dovoljno vjeruje u to.
Rođena je 1964. godine kao Dijana Žagar, a odrasla je u ljubavi prema sportu i porodici.
Život joj je odmalena bio pun izazova. Ratna situacija u bivšoj Jugoslaviji i manjak finansija predstavljali su ozbiljne prepreke na putu ka ostvarenju snova i ciljeva.
Bila je, pored svih nedaća, stub podrške za svog sina tokom teških vremena, pružajući mu hrabrost i veru da nastavi naprijed.
U jednom intervjuu Dijana je pričala o svom životu, a otkrila je da prije nije bila vjernik, prenosi "Stil".
Priznala je tada da joj nije od malih nogu usađena vjera u Boga.
"Moji roditelji jesu katolici, ali su ih partija i komunizam vaspitavali. Izjašnjavali su se kao Jugosloveni. Mene nisu učili odmalena da ja vjerujem u Boga, niti smo slavili Uskrs ili Božić. Onda to nisam mogla ni na svoju djecu da prenesem, jer ni ja nisam imala, biću iskrena. U Srđanovoj porodici opet nisu isto bili kršteni, jer nisu smjeli", kaže Dijana.
A onda su po želji Srđanove mame organizovali zajedničko krštenje.
"Pokojna Srđanova majka Stanka, koja je imala jako tešku bolest - rak kostiju, pred kraj života je rekla da bi voljela da krsti djecu prije nego što umre. I ja sam se pitala kako da se krstim, kada su moji porijeklom katolici. Nisam bila krštena u katoličkoj crkvi, ali porijeklo vučem, iako sam odrasla i živim u Srbiji cijeli život", objašnjava.
Otkriva da se u njoj nešto promijenilo samo od sebe kada je donijela na svijet drugog sina.
"Međutim, što su oni mene više pritiskali, ja sam bila sve dalje od te odluke, e onda su me pustili. Kada sam rodila Marka, e tada se u meni nešto samo preokrenulo. I rekla sam: 'Da, ja želim da se krstim i želim da krstim moju djecu'. I tako smo odlučili da se svi krstimo u maju 1992. u Žiči i to u staroj crkvi", ispričala je i dodala:
"U jednom momentu mi prilazi sveštenik i sad ja treba da kažem svoje ime. Kada sam izgovorila Dijana, on me onako pogleda i kaže ne može, nije pravoslavno, već rimokatoličko. Vrtio se tri kruga oko oltara i vrati se i pita šta da radimo. Opet se proštea tri kruga oko oltara i ja se sjetim da kod katolika postoji kršteno i građansko ime. I kažem mu mogu li da zadržim moje ime, volim ga, a vi meni dajte crkveno ime. I on pristane".
Mislila je da će joj Srđan dati ime Srbijanka.
"Pogledam krajičkom oka Srđana, vidim da mu radi mozak 360 na sat, a u sebi se molim da nije samo Srbijanka, jer je on meni, dok smo se zabavljali, rekao kakva Dijana, ja ću tebe da preksrtim u Srbijanka. A ja sam imala i razrednu u Nišu koja se tako zvala i bila je onako oštra. Da bi on u jednom momentu rekao Milica i ja sam odmah rekla - može! Tako da je meni kršteno ime Milica i mi smo se vjenčali kao Srđan i Milica Đoković", kroz osmijeh je ispričala Noletova mama u emisiji "Dok anđeli spavaju".
