Pjevač Bora Drljača će ostati upamćen po veseloj energiji i hitovima poput "Stari vuk" i "Otišla je Danijela", ali ga život nije nimalo štedio, što se na njemu rijetko kada moglo vidjeti. Rođen na današnji dan, 29.avgusta 1941.godine, jako rano je ostao bez majke koja je ubijena tokom Drugog svjetskog rata kada je imao samo dvije godine.
Pjevač je jednom prilikom i o svom tužnom djetinjstvu pričao na zanimljiv i duhovit način:
"Kad sam imao dvije godine ubili su mi majku, a ja ostao živ u njenom naručju. Majke se ne sjećam, ali po pričama ljudi, bila je žena heroj. Uvijek sam patio za njom, a tada je bilo mnogo žena koje su rađale djecu i kad ja zaplačem, ona koja doji svoje dijete odmah me uzme u naručje i uvali mi sisu. Sisao sam mlijeko od jedno stotinu žena. Nisam imao majku, ali ljubav mnogih dobrih žena sam osjetio. Pio sam stotinu raznih mlijeka i zato sam u mladosti i tokom života bio zdrav, pa me i dan-danas glas služi, kao i prije 50 godina" prisjećao se svega Bora Drljača.
Kao ratno siroče završio je u domu, a o tom periodu života nije imao šta lijepo da kaže.
"Puka bijeda i sirotinja. Pamtim dom po jednom profesoru koji me nije volio i davao mi samo loše ocjene. U sedmoj godini sam pošao u školu. Poslije rata, dok se škola obnovila, ja sam pošao redovno, ali svi oni što je trebalo da idu u sedmi razred su sa mnom išli u prvi razred. Možeš da zamisliš, zreli ljudi idu u prvi razred. Kada sam završio četiri razreda, počela je osmogodišnja škola. Tada je bila oskudica sa nastavnim kadrom, prvi mi je učitelj bio Crnogorac. Peti razred se ukinuo jer nije bilo nastavnika. Išao sam pješice po 12 kilometara u jednom pravcu i u drugom. Šta da ti kažem, djetinjstvo mi je bilo... nisam imao leba da jedem. Mnogo čeljadi je bilo u kući, a ako je za ručak ili večeru pasulj ili kupus, domaćica odreže parče slanine i da svakom ukućaninu po komad samo da podmažemo grlo", ispričao je za života pokojni pjevač i otkrio da je tek po preseljenju u Bačku Topolu imao šta da jede.
Ni kasnije u životu nije bio pošteđen teških trenutaka. Gubici dragih osoba nizali su se jedan za drugim, a svi su tragično završavali, počev od majke pa do braće, preko dvije supruge. Iza širokog osmjeha i veselog duha Bore Drljače koje je zadržao gotovo do samog kraja života, krile su se velike tragedije s kojima se pjevač hrabro i dostojanstveno nosio.
Borina supruga Verica izvršila je samoubistvo na užasan način, skočivši sa hotela Jugoslavija, a njegova druga supruga Rada preminula je od karcinoma dojke 2018. godine. Njegova posljednja želja bila je upravo da počiva pored Verice, iako mu je do smrti ostala nepozato zašto je izvršila samoubistvo.
Preminuo je 11. oktobra 2020. nakon borbe sa teškom bolešću u 79.godini, a sahranjen je na Novobežanijskom groblju pored svoje Verice, za koju je govorio da ju je volio do posljednjeg dana života. Prema riječima njegovog sina Vladimira, s bolešću se borio kao lav do posljednjeg daha. Međutim, umro je s jednom neostvarenom željom - da dočeka unuke.
