Duško Kuliš je u petak trebao održati veliki koncert u Puli koji je zabranjen, a pjevač ne krije da mu je zabrana nastupa teško pala.
“Nisam u svojoj karijeri doživio zabranu koncerta. Ovoliko godina koliko radim obišao sam cijeli svijet i stvarno nisam imao tu vrstu iznenađenja da u državi u kojoj živim doživim takvo nešto. Ja sam na terenu, mene ima, sviram po svim gradovima. Ne znam u čemu je problem. Sve sam saznao iz medija i osjećao sam se kao sinoć poslije utakmice. Bila je 93. minuta, a meni se dogodilo da u 63. godini dođe jedna tako šokantna vijest koja vas naravno ostavi iznenađenima jer nisam vjerovao da sam to zaslužio”, kazao je pjevač koji je gostovao danas u emisiji Nedjeljom u 2.
Kuliš, koji već decenijama živi i radi u Splitu, progovorio je i o atmosferi u tom gradu nakon rata.
“Koliko sam puta do sada doživio da su mi ljudi na koncertima rekli da moje pjesme ne mogu čuti na radiju. Postoje tu pjesme koje su prihvatljive po etičkim normama što bi se moglo ili ne bi moglo emitovati. Ali ja nigdje nisam čuo da postoji eksplicitno zabrana Duška Kuliša. Ali postoji moment moje karijere prije 90-ih i taj moment da sam nakon rata odlučio raditi i živjeti u Splitu, u svojoj državi, bio je jedna vrsta ograničavajućeg faktora. Kad sam stigao, u Splitu sam od pojedinih vodećih ljudi te splitske scene dočekan, sarajevskim žargonom, kao pacijent, a ne kao neko ko je već napravio ime i karijeru. I možda je taj krimen što sam 1987. bio autor godine u bivšoj državi, što je pjesma Suzo moja, Suzana proglašena pjesmom godine, a moje kolege iz struke i popa i etna su me proglasili izvođačem godine. Očito su mi napravili medvjeđu uslugu jer sam postao broj 1 nečega što više ne postoji i sad dolaskom u Hrvatsku... možda je i to razlog”, kazao je Kuliš.
Ispričao je i anegdotu sa splitske Rive.
“Na carini je uvijek šok. Pa me ispituju jesam li ja iz Hrvatske, Bosne ili Srbije. Sad više ne, sad već svi znaju da sam iz Hrvatske. Ali bila je situacija kad mi je čovjek rekao da je bacio sve moje kazete. Ja kažem: 'Kupi nove.' Bilo je takvih situacija. Interesantno, jer niko ne pita Duška Lokina je li iz Hrvatske, ali Kuliša pitaju”, rekao je.
Pjevač je progovorio i o definiciji “cajke i turbofolka”.
“Nema zemlje koja nema svoj etno. Problem je što smo mi svoj etno pokušali maknuti. Kad smo se odvajali, rekli smo sve što 'miriše na tamo' ne treba nama. A ja 'mirišem na tamo'. Turbofolk je iskonstruisana forma, kao što je i cajka. Kad nemate rješenje i analizu onoga o čemu pričamo, najlakše je reći da je nešto turbofolk ili cajka. Pa i za neke realitije se može reći da su cajke, samo druga forma. Cajka je iskonstruisana kako bi se obilježilo nešto što je nekvalitetno, prigradsko i ruralno. Ja sam prvi protiv toga, ali dajte mogućnost da ponudimo kvalitet pa da ljudi mogu sami procijeniti”, zaključio je pjevač.