Dok se reditelj Džejms Kameron nada da će film biti hit kao i prvi, jedna stvar koju niko ne želi je ponavljanje onoga što je poznato kao Post Avatar Depression Syndrome (postavatarska depresija).

Neobičan fenomen dogodio se još 2009. godine, kada su obožavatelji “Avatara” upoznali s raskošnim i izmišljenim svijetom Pandore.

Zahvaljujući vizualnom majstorstvu koje je uloženo u stvaranje hita, gledaoci su prebačeni u fascinantne prizore svjetlucavog i zadivljujućeg svijeta koji je netaknut ljudskom rukom.

Za mnoge je to bio praznik za oči, ali prema izveštaju Si-En-En-a iz 2010. godine, neki su nakon gledanja filma postali depresivni jer su i sami željeli da posjjete Pandoru, ali su shvatili da to nikada neće biti ostvarivo. To je istaknuto i na veb stranici za obožavatelje pod nazivom Avatar Forums, s temom pod naslovom: “Načini da se nosite s depresijom jer je Pandora nematerijalna.”

Tema je skupila više od 1000 objava i postala toliko popularna da je administrator stranice Filipe Bagdasarian morao da otvori drugu temu na kojoj će gledaoci razgovarati o depresiji uzrokovanoj gledanjem “Avatara”.

– Nisam naročito bio depresivan. Zapravo me film usrećio. Ali mogu da razumijem zašto je ljude učinio depresivnim. Film je tako lijep i pokazao je nešto što nemamo ovde na Zemlji. Mislim da su ljudi videli da bismo mogli da živimo u potpuno drugačijem svetu i to je kod njih izazvalo depresiju – rekao je Bagdasarian.

Depresija nakon gledanja “Avatara” toliko je jaka da su neki od gledalaca rekli da su čak razmišljali o samoubistvu.

“Otkad sam pogledao ‘Avatar’, bio sam depresivan. Gledajući predivan svijet Pandore i Na'vija, poželio sam da budem jedan od njih. Ne mogu da prestanem da razmišljam o svim stvarima koje su se dogodile u filmu i svim suzama koje sam pustio zbog njega. Čak razmišljam o samoubistvu misleći da ću se, ako to učinim, ponovo roditi u svetu sličnom Pandori i da je sve isto kao u ‘Avataru’ -napisao je jedan gledalac.