Iako su obojica ostavili neizbrisiv trag u istoriji domaće kinematografije, rijetko ko zna da su glumci Nikola Simić i Slavko Simić bili rođena braća. Ova činjenica dugo je ostala izvan fokusa javnosti, jer nijedan od njih dvojice nije želio da posebno ističe porodičnu povezanost.
U rijetkim prilikama kada su govorili jedan o drugome, činili su to sa velikim poštovanjem i toplinom, ističući međusobnu podršku i divljenje.
Stariji brat Slavko preminuo je 20. novembra 2007. godine, posle duge borbe s teškom bolešću, u 83. godini života. Nikola Simić napustio nas je sedam godina kasnije, 9. novembra 2014.
Zanimljivo je da je upravo Slavko bio taj koji je uticao na Nikolu da krene njegovim stopama i zakorači u svijet glume. To je glumac svojevremeno priznao u intervjuu za TV Reviju davne 1970. godine.
- Vjerovatno da sam ja uticao na svog mlađeg brata Nikolu. Ja sam od najranijeg djetinjstva želio da postanem glumac. Odlazio sam u pozorište, postao sam član dramske družine, odlazio na probe. Često je sa mnom išao i Nikola. Možda je to uticalo na njega da zavoli glumu - prisjetio se tom prilikom Slavko, dok je Nikola u jednom od intervjua otkrio kako ga je Slavko nasamario, kada je poželio da se upiše u srednju umjetničku školu u Novom Sadu.
"Bio sam mu smetnja"
- U nižim razredima gimnazije sam lijepo slikao, pa sam, u vrijeme kad je moj brat Slavko bio glumac i profesor glume u Novom Sadu, u istom gradu polagao prijemni ispit za srednju umetničku školu. Ali, on mi je javio da prijemni nisam položio, pa sam završio Akademiju za glumu. Međutim, prije deset godina sam saznao pravu istinu. Slavko mi je pred kraj života, ničim izazvan, prenio pozdrav neke žene koja žali što nisam pošao u umjetničku školu, kad sam već "položio prijemni ispit"... Ništa nisam pitao Slavka, a sve sam razumio. On je u vrijeme boravka u Novom Sadu živio sam. Ja bih mu tu bio samo smetnja. Zato mi je, nesvjesno, javio da nisam položio prijemni i tako me iz slikarstva uveo u glumu - rekao je jednom prilikom Nikola.
Slavko Simić je na filmu debitovao 1947. godine u filmu "Živjeće ovaj narod", nakon čega su se ređale i role u ostvarenjima "Pogon B", "Velika noćna misterija", "Koštana", "Majstori", "Vuci i ovce", "Vruć vetar" i mnoge druge. Jedna od Slavkovih poslednjih bila je u prvoj sezoni serije "Otvorena vrata", u kojoj se našao u ulozi pijaniste.
(Mondo)
