Pjevač Nino Rešić, jedan od najprepoznatljivijih folk izvođača sa kraja 20. vijeka, preminuo je 2007. godine u 43. godini života, ostavivši iza sebe tugu, uspomene i priču o usponu i bolnom padu. Iako je tokom devedesetih bio na vrhuncu slave, njegovi posljednji dani obilježeni su siromaštvom i zaboravom.
Kako su tada mediji prenijeli, Nino je u trenutku smrti imao svega 20 evra – i to pozajmljenih – u svom džepu. Njegova koleginica Nela Bijanić, koja ga je poznavala i sarađivala s njim, o njemu je govorila sa velikom tugom:
- Kod Nina Rešića sam bila na svadbi, žao mi je što je tako završio. Bila sam mu i gost na koncertu. Sjajan pjevač, najveća muška zvijezda. Bio je puno zauzet, završio je sa posljednjih 20 evra tuđih u džepu. Zlatna kočija prolazi jednom u životu, ne prolazi svaki dan, ako ste uzeli zlato – uzeli ste. Sada pričam generalno, morate stvoriti nešto da imate iza sebe, morate imati nešto kada dođete u neke 60-70 godine i više ne možete da pevate - rekla je za "Novu" Nela Bijanić jednom prilikom.
Ljubavni život pun strasti i raskida
Nino Rešić iza sebe je ostavio burnu emotivnu prošlost – ženio se čak tri puta i imao nekoliko vanbračnih veza. Njegova najintenzivnija ljubavna priča bila je sa Jasnom Konjević, bivšom suprugom njegovog kolege Šerifa Konjevića.
Njihova veza je bila snažna, ali i pod konstantnim pritiskom okoline. Iako su se na kraju razišli, Nino je tvrdio da su ostali veliki prijatelji.
– Jasna je bila najveća ljubav mog života. Danas je dovoljno da pomislimo jedno na drugo i već se čujemo, vidimo, kao da se nikada nismo rastali – govorio je Nino.
Navodi da je preoteo Šerifovu ženu godinama su ga pratili, iako je tvrdio da su on i Jasna započeli vezu tek nakon njenog razvoda.
Porodica i nasljednici
Pored sina Amela, kojeg je imao iz prvog braka, Nino je bio otac još dvije ćerke – Tamare i Sandre – koje je dobio iz drugih veza. Uprkos teškim životnim okolnostima, njegova porodica ga nikada nije zaboravila.
Spomenik na njegovom grobu podigao je ujak, želeći da mu oda dostojnu počast i sačuva sjećanje na umjetnika koji je ostavio trag u domaćoj muzici, ali je umro – kako mnogi kažu – zaboravljen od javnosti koju je nekada zabavljao.
