Barbara Dejli Bejklend, čuveni model i bogatašica dokaz je da knjizi ne treba suditi po koricama.
Ova prelijepa žena po čijoj priči je snimljen i kultni film "Savage Grace" sa Džulijen Mur u glavnoj ulozi, zanosnim likom skrivala je istinski izopačeno lice koje je najviše zla nanijelo upravo njenom sinu.
U očima svijeta, ona je bila žena koja je imala sve. Bila je udata za atraktivnog i šarmantnog Bruksa Bejklenda, čiji je djed bio hemičar Leo Bejklend, pronalazač plastike.
Bila je istaknuta osoba u društvu, nazivana je jednom od deset najljepših djevojaka Njujorka i bila je model za "Voge" i "Harpers Bazar", piše na "Vikipediji".
Ali iza raskoši i novca skrivalo se ludilo koje joj je na kraju i presudilo. Ali, da krenemo od samog početka. Barbara je imala samo 10 godina kada joj se otac ubio, piše "Vonted".
Svoju smrt je iscenirao tako da je sve izgledalo kao nesrećni slučaj, tako da je porodica mogla da naslijedi njegov novac. S druge strane, njena majka je imala nervni slom nekoliko godina prije njenog rođenja. Barbara je naslijedila genetiku svoje majke, jer je bila sklona teškim ispadima u ponašanju.
I njen suprug, Bruk Bejklend je priznao da je Barbara bila lijepa i samouvjerena, ali da je njihov brak propao jer ga je ona varala i lagala. Prva njena velika laž je bila na samom početku njihovog braka. Rekla je Bruku da je trudna, on ju je oženio, ali ona nije nosila dijete.
Ipak, par godina kasnije par je dobio prvog nasljednika, sina Еntonija Tonija Bejklenda kojeg je porodica predstavljala društvu kao čudo od djeteta sa svijetlom budućnošću.
Međutim, Toni je tokom svoje mladosti pokazivao sve češće znake šizofrenije sa paranoidnim tendencijama, a njegovo nestalno ponašanje izazivalo je zabrinutost među porodičnim prijateljima. Na kraju mu je i dijagnostikovana šizofrenija; međutim, njegov otac je u početku odbijao da ga liječe psihijatri, profesija za koju je vjerovao da je "nenormalna".
Onda je Toni otkrio i da je gej, a tek to se nije uklapalo u svijet koji su njegovi roditelji stvorili. Barbara je očajnički željela da se njen sin oženi, pa mu je dovodila prostitutke i žene "lakog morala", a sve u namjeri da "izliječi svog sina od homoseksualnosti".
U isto vrijeme, njen i Bruksov brak bio je pred pucanjem.
Nakon što je imao aferu sa jednom od Tonijevih drugarica iz razreda, i pored nesposobnosti da se izbori sa homoseksualnošću njihovog sina, Bruks se razveo od Barbare sredinom šezdesetih.
Ona je tada uveliko bila svjetski putnik, te se sa svojim sinom preselila u London. Njih dvoje su bili nerazdvojni i gotovo zavisni jedno od drugog, a sve zbog Barbarine misije da "preobrati" svog sina.
Kako mu druge žene nisu "otvorile oči", ona je odlučila da ona bude ta koja će uspjeti da ga "unormali". Ona je čak i svojim najbližima govorila:
"Mogla bih da preobratim Tonija samo kada bih ga mogla odvući u krevet".
Toni je postajao sve više i više opsjedan u svojoj sopstvenoj kući, što je ostavilo užasne posljedice na njegovo mentalno zdravlje. A onda je 1972. godine sasvim izgubio razum.
Navodno je nasrnuo na majku kuhinjskim nožem, ali je Barbara uspjela da pobjegne. Toni je kasnije otišao kod psihijatra. Psihijatar je kontaktirao Barbaru i rekao da se plaši da bi je Toni mogao ubiti. Barbara je sve to lako odbacila. Smatrala je da to Toni neće uraditi nikad.
Skoro tri nedjelje kasnije, 17. novembra 1972, Toni Bekeland je uradio upravo ono na što je njegov psihijatar upozorio. U njihovom londonskom penthausu, Toni je svoju majku ubio tako što ju je ubo pravo u srce.
Detektiv je kasnije ispričao da je zatekao Tonija sasvim distanciranog. Naime, on je mirno naručivao kinesku hranu preko telefona kada je pristigla policija.
Nakon ubistva majke zatvoren je u psihijatrijsku ustanovu visoke bezbjednosti gdje je liječen godinama, da bi bio pušten na slobodu 21. jula 1980. zahvaljujući pomoći uticajnih prijatelja.
Po izlasku se preselio u stan svoje bake u Njujorku. Poslije manje od nedjelju dana boravka tamo, pokušao je nožem da ubije baku. Žena je preživjela, a Toni je završio u zatvoru.
Dan prije suđenja, Toni je nađen u ćeliji sa plastičnom kesom preko glave. Ubio se gušenjem.
U epitafu koji je napisao Bruks Bejkelend, on je svog sina nazvao "ogromnim neuspjehom inteligencije".