Pjevač Đorđe David otvorio je dušu i iskreno govorio o saobraćajnoj nesreći na autoputu u Sjevernoj Makedoniji u kojoj je jedna žena, nažalost, izgubila život.
- Prvi put govorim o svemu što se desilo, jer sam u glavi još na rehabilitaciji. Nisam obraćao pažnju na "znakove pored puta". Sve se desilo na Svetog Jovana, a ljudi su mi govorili da ne pamte takvu vejavicu i snijeg. Moram da kažem da je dio puta ispred granice slabo obilježen, a mrak je bio gust u kombinaciji s maglom - prisjeća se David kobne noći i objašnjava da se sve desilo u sekundi:
.webp)
- Sada znam šta znači jedna sekunda... Meni je ta jedna promijenila hemiju u glavi. U toj sekundi se "ukucalo" sve ono što sam i kako sam u životu radio. Ovo mi je prva saobraćajna nesreća... Naletio sam na sudar i nisam mogao da izbjegnem sklop nesrećnih okolnosti. Samo sam htio da zaobiđem osobu u kaputu, ali to nisam uspio.
David je sletio s puta i iz saobraćajne nesreće izašao s manjom povredom ruke. Zadržan je u Makedoniji 11 dana, koji mu nimalo nisu lako pali.
- Nakon tri dana počele su da mi se pojavljuju slike tog sudara pred očima. U mojoj krvi i urinu nije bilo droge ni alkohola, a brzina je bila apsolutno primjerena. Iako su sve stvari bile čiste kao suza, ipak sam osumnjičen i svakog 15. u mjesecu fizički moram da se pojavim u Kumanovu u pisarnici. Da se protiv mene vodi bilo kakav proces, ne bih bio na slobodi, već u pritvor - objašnjava David situaciju u kojoj se sada nalazi i sjeća se kako je provodio dane bez dokumenata u hotelu u kom je bio smješten:
- Upadao sam u nervna rastrojstva i raspadao se od plakanja, a bilo je i situacija kada sam vrištao od smijeha. Sada pokušavam da shvatim neke stvari na koje nemam odgovor, ali na kraju svako u samar dobije onoliko koliko može da ponese - rekao je u podkastu kod Milija Čolića.
David priznaje da mu posao pomaže da promijeni fokus, ali kada je sam vrijeme mu drugačije prolazi.
- Volio bih da sve ovo prođe, ali mislim da neću toliko poživjeti... Svi smo osuđeni sami na sebe. Kada sam sam, tih sam i povučen. Nisam potražio stručnu pomoć, a u svojoj glavi ću dugo biti na rehabilitaciji. Poslije svega, uzeo sam isti automobil jer vjerujem da mi je on spasao glavu. Smiruje me vožnja u gluvo doba noći. Kada ne mogu da spavam, vozim se od centra grada do aerodroma i nazad - završava svoju ispovijest Đorđe David.
