Pjevačica Viki Miljković ovog vikenda je prvi put nastupila nakon smrti svog brata Vladice Miljković koji je preminuo 28. marta.
Miljkovićeva je priznala koliko joj je bilo teško da smogne snage i stane na binu.
Ona je ovog vikenda nastupala u Njemačkoj a po povratku je otkrila za Blic kako se osjeća:
- Da vam kažem, tako kako moram. Dugo sam razmišljala šta da uradim, da li da otkažem i ovaj vikend nastupe. Kada se sve to desilo moram da priznam da sam preko noći osijedela, ali u buvkalnom smislu. Jako sam patila i jako mi je bilo teško, i sada mi je teško. Mom srcu i duši će uvijek biti teško - iskrena je bila pjevačica koja priznaje da je bila u velikoj nedoumici šta da radi.
- Razmišljala sam da li da otkažem. U međuvremenu sam bila u Nišu i dali smo prvo jutro nakon sahrane, drugo jutro, treće jutro, sedam dana... Mogla sam da otkažem i ovaj i narednih pet vikenda, ali sam odlučila da život mora da ide dalje. Imam dijete za koje moram da se borim. Moram da stanem na noge da budem jaka i da svojim primjerom svom djetetu pokažem da mora da se korača dalje kroz život u svim situacijama - rekla je pjevačica koja priznaje da joj nastup i druženje sa publikom prijalo.
Pjevačica priznaje da joj publika daje snagu u teškom periodu kroz koji trenutno prolazi.
- Publika je toliko bila uz mene i toliko mi je poklonila ljubav, podršku, poštovanje... Njihova emocija je bila melem za moju dušu. Jednostavno, život ide dalje. Praznina, tuga i bol će uvijek ostati i za mojim roditeljima i za mojim bratom. Nakon mnogo vremena počnu da naviru i lijepa sjećanja i onda sve to izazove osmijeh na licu. Samo sam se pitala šta bi moj brat želio, šta bi on uradio i posavjetovao me i sigurna sam da bi to bila i njegova želja. On je isto bio muzičar i bavili smo se istim poslom.
Viki je objasnila i da je sličnu situaciju imala kada joj je umro otac, te da ju je brat tada posavjetovao da se vrati pjevanju.
- Mnogo bi je bilo teško i danas je i sutra i ne znam do kada će biti. Muzika pomaže i liječi sve. Nekada nisam ni shvatala koliko muzika popunjava praznine, ali sada se osjećam tako. Glava gore i idemo dalje. On bi bio jako ponosan. Mi smo sličnu situaciju i tada smo porodično razgovarali i isti stav je imao kao ja danas.
.webp)
