Željko Samardžić rođen je u Mostaru, a negovi sugrađani otkrili su detalje o pjevaču koji do sada nisu bili poznati javnosti.
- Željko, ali i njegova supruga Maja prava su mostarska raja! Nikad on nije zaboravio svoj grad, svrati često i danas, ali najčešće u prolazu. On je odrastao ovdje, u centru grada. Upisao je i muzičku školu, časovima je vježbao na klaviru, kako bi se dokazao pred djevojkama, koje su ludjele za njim. Počeo je da pjeva diveći se pjesmama Kemala Montena. Jedan od prvih nastupa van Mostara je i bio sa Kemicom, kako ga je on od milošte zvao. Suprugu Maju upoznao je na plesu i već u 21. godini se oženio. Oduvijek ga je pored divnog glasa, krasio i preduzetnički duh – priča pjevačev bivši komšija, pa nastavlja:
– Čim je završio gimnaziju, otvorio je sa pokojnim prijateljem doktorom Dženanom Salkovićem čuveni klub “Kabare”, u kome je radilo 12 konobara. To je bilo jedno od najpopularnijih mjesta u gradu, gdje su se okupljala sva hercegovačka elita i intelektualci, sportisti… Mnogo je radio i mučio se sa tim lokalom, nabavljao je hranu, ali je i pjesmom zabavljao goste.
Ipak, rat je 1992. godine promijenio Samardžiću život iz korijena.
– Svu ušteđevinu koju je godinama skupljao uložio je u kompletnu obnovu “Kabarea”, od poda do plafona. Ubrzo se zaratilo i Željko je sa ženom i kćerkama morao da spašava živu glavu. Sve je to propalo. Odavdje je otišao sa jedva 200 maraka u džepu. Bio je i ranjen u kuk za vrijeme rata, a od prevelikog stresa i straha tada je bukvalno osijedio za jednu noć, a imao je crnu kosu – rekao je još jedan Željkov poznanik.
Željko je nekoliko puta u intervjuima govorio koliko voli Mostar i da uvijek svrati u prolazu, kad god ima vremena.
– Volio bih da imam više slobodnog vremena, pa da mogu duže da ostanem u Mostaru jer to najčešće i nažalost bude na kratko, u prolazu. Mladost je divna sama po sebi, a ja sam je većim dijelom proživio u Mostaru. Tu su ostali najljepši komadi moje mladosti, ljudi, prijatelji, porodica… sve one ukradene trešnje i prvi poljupci pored Radobolje, tople ljetnje mostarske noći… mnoge tekme “Rođenih” pod Bijelim Brijegom… Stari, prastari Most koji je spajao mnogo više od dvije obale, pa se onda u teškom trenutku prepolovio i survao u Neretvu, ne izdržavši teret probuđene mržnje… Sve su to uredno poslagane uspomene koje prkose zaboravu – rekao je jednom prilikom pjevač.