Dragomir Felba, ostao je upamćen kao nenametljiv, topao i neposredan, glumac baš takav utisak ostavio je i u svojim ulogama, a njegov život obilježila je velika tragedija.
On je rođen u Skoplju leta 1921., u tek formiranoj Kraljevini SHS. Odrastao je u gradu na Vardaru, otud i njegovo perfektno poznavanje makedonskog jezika koje je pokazao u nekolicini filmova mnogo godina kasnije.
Kao momak, zanimao se za tehniku i nije pokazivao naročito interesovanje za umjetnost. Dragomir se, po dolasku u u Beograd, prvo školovao za inženjera na ondašnjem Tehničkom fakultetu.
Onda se predomislio, napustio mašinstvo i riješio da studira prava, pa se upisao na fakultet prekoputa Tašmajdana. Negdje na sredini studija Felba se ponovo koleba i nedugo zatim rješava da se školuje za - glumca. Imao je 25 godina, a da je donio ispravnu odluku pokazalo se kada su ga iz prve primili na Pozorišnu akademiju, uprkos tome što je bio značajno stariji od ogromne većine kandidata.
Felba je pred filmskom kamerom debitovao u 28. godini, igrajući malu ulogu u filmu Radoša Novakovića "Sofka" (1948), snimljenog po motivima proze Bore Stankovića. Još uvijek je studirao glumu kada je dobio ponudu da odigra glavnu filmsku ulogu, nimalo jednostavnu jer je u pitanju bio iskusni, sredovječni seljak iz Istre, sa izraženim akcentom. Bio je to istinski izazov za neiskusnog glumca koji se još uvijek školuje.
Riječ je o filmu "Barba Žvane" (1949) u režiji Vjekoslava Afrića - pored legendarnog "Čudotvornog mača", ovo je bio najpopularniji domaći film tog vremena, najviše zahvaljujući sjajnom Felbi koji je maestralno, u maniru prekaljenog glumca dočarao prostodušnog, ali veoma domišljatog i lukavog barbu.
U nastavku je igrao uglavnom u ratnim filmovima, od kojih se posebno se ističe uloga oca koji oplakuje sina u "Kozari" (1962) Veljka Bulajića, za koju je nagrađen na Pulskom festivalu. Igrao je i u pozorištu, a pojavio se i u nekoliko stranih ostvarenja kao što su pseudoistorijski spektakl "Marko Polo" iz 1965. godine ili zapadnonemački vestern-mjuzikl "Graf Bobi na Divljem Zapadu" u kojem je glumio lokalnog šerifa Milera.
Kritičari su ga prozvali srpskim Stivom Mekvinom, što zbog fizičkog izgleda, što zbog načina glume koji je podsjećao na čuvenog američkog glumca.
Dragomir Felba igrao je u više od 100 domaćih filmova, ali za mlađu publiku će, vjerovatno, glavna asocijacija biti djed Straja iz serije "Otvorena vrata". Felba je tad imao skoro 75 godina, posljednji put se pojavio pred kamerama u melodrami "Senke uspomena" (2000), a mnogi i nisu znali koliku bol je nosio u sebi.
Njegova kćerka Ivana je preminula 1999. godine nakon duge i teške bolesti, a njegova supruga je zbog te tragedije iste godine izvršila samoubistvo. Dragomir Felba se poslije 2000. godine potpuno povukao iz posla.
Preminuo je na 13. jula 2006. u 85. godini. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
(Telegraf.rs/Mondo)
