Ipak, dres Srbije, zamijenili su austrijskim, njemačkim i ostalim....

Oni su danas Orlovi tuđeg neba, koji nikada nisu krili koliko vole Srbiju i srpski narod.

Neki nisu Orlovi zbog toga što nisu dobili poziv, a pojedini su odabrali druge selekcije.

Uoči početka ЕURA 2024, donosimo vam priče o fudbalerima koji brane boje drugih nacionalnih timova.

Marko Marin

Srbin iz Gradiške, Marko Marin, odlučio se za njemačku nacionalnu selekciju. On je za „Pancere“ zabilježio 16 mečeva, a na Svjetskom prvenstvu 2010. u Južnoafričkoj Republici nastupio je protiv Srbije. Uzeo je tada bronzu sa Njemačkom. 

U brojnim anketama bio je biran u najbolji mladi tim Еvrope.

Igrao je za Borusiju Menhengladbah, Verder, Čelsi, Sevilju, Fiorentinu, Anderleht, Trabzonspor, Olimpijakos, Crvenu zvezdu, Al Ahli i Ferencvaroš.

Marko Arnautović

Kada je u pitanju Arnautović, o njemu se mnogo pričalo ali i smatralo da bi svojim talentom mnogo pomogao Srbiji.

Međutim, nije se o svemu baš on pitao.

Marko nikada nije krio simpatije prema državi svog oca, odnosno Srbiji, čak je imao želju da bude „Orao“. Naime, Radomir Antić je tokom svog mandata na klupi Srbije, želio da Arnautović obuče Orlova. Međutim, FS Srbije nije smatrao tako, i poziv Arnautović nikada nije dobio. 

"Uvijek sam želio da igram za Srbiju. Moj otac je razgovarao sa nekim ljudima još kada sam imao 17 godina, ali nije uspio, pa sam obukao dres Austrija", rekao je prije nekoliko godina Arnautović.

O tome koliko mu je stalo do Srbije, Marko je pokazao prije nekoliko dana kada je prije početka prijateljskog meča sa Srbijom, pjevao himnu „Bože pravde“, a potom se i prekrstio.

Bojan Krkić

Bojan Krkić, fudbaler koji je debitovao pod reflektorima „Nou Kampa“, a da je jedva napunio 17 ljeta, bio je velika želja Fudbalskog saveza Srbije, ali osim oca koji je nosio dresove Crvene zvezde i OFK Beograda, ostali argumenti nisu bili na strani čelnih ljudi sa Terazija 25.

Samo jednom je igrao za strašnu „crvenu furiju“ i jedva je „skrpio“ 10 minuta (protiv Jermenije 10. septembra 2008.).

Međutim, ni Bojanova karijera nije išla uzlaznom putanjom, iako se predviđalo da će biti rame uz rame svim Barsinim vedetama. On je postigao 26 golova na 104 utakmice za prvu postavu Katalonaca, ali ne može se reći da je omađijao navijače i stručni štab.

Filip Senderos 

Takođe, mnogo se pričalo i o tome da Filip Senderos postane reprezentativac Srbije.

Od majke Srpkinje (Zorica Novaković) i oca Španca, Filip nije izabrao niti jednu od tih selekcija kako bi branio njihove boje, nego Švajcarsku, gdje je i rođen.

"Tačno je, moja krv je napola srpska, napola španska, ali sam Švajcarac", izjavio je davno Senderos.

Senderos je objasnio da i nije previše blizak sa Srbijom. 

"Moja majka je odrasla u Argentini, tako da i tamo imam rodbinu", naveo je on.

Aleksandar Pavlović

Pavlović je talentovani veznjak Bajerna iz Minhena.

On je prije nekoliko mjeseci odlučio da odbije poziv selektora Piksija, i prihvati poziv Nagelsmana, pa će tako u budućnosti nositi dres „Pancera“.

"Izuzetno sam srećan zbog poziva u seniorsku reprezentaciju Njemačke. Moj plan je bio da odlučim između Njemačke i Srbije nakon Еvropskog prvenstva. Ispalo je da ću morati odmah. Želim iskazati veliku zahvalnost FS Srbije koji je uložio ogroman trud da zaigram za njim. U mojim grudima kucaju dva srca, majka je iz Njemačke, otac Srbin. Na moju odluku ne treba gledati kao na odluku protiv Srbije, već jednostavno kao odabir Njemačke. Rođen sam i odrastao u Minhenu, proveo sam kompletnu karijeru u Bajernu i veselim se debiju za reprezentaciju Njemačke", rekao je Pavlović.

Filip Ugrinić

Filip Ugrinić odbio je poziv iz Srbije, jer je odlučio da igra za Fudbalsku reprezentaciju Švajcarske.

Čelni ljudi nacionalnog fudbalskog tima Srbije željeli su Filipa Ugrinića. 

Kontakt sa njim i njegovom porodicom ostvaren je prije nekoliko mjeseci. Jasno mu je predočeno da bi za Srbiju mogao da debituje protiv Belgije 15. novembra u prijateljskoj utakmici i da bude u konkurenciji za meč protiv Bugara, kasnije i za sastav za Еvropsko prvenstvo, ukoliko Orlovi ostvare plasman u Njemačku.

Međutim, fudbaler rođen u Lucernu poslije nekoliko nedjelja premišljanja, javio se direktoru reprezentacije Stevanu Stojanoviću i selektoru Draganu Stojkoviću Piksiju i kazao da je ipak riješio da igra za Švajcarsku. Istakao je da je računao da će poziv iz Srbije dobiti ranije, početkom godine. Tako će umjesto da igra uz Dušana Tadića, Aleksandra Mitrovića, Lazara Samardžića i Dušana Vlahovića, praviti društvo Granitu Džaki i Džerdanu Šaćiriju, fudbalerima koji igrajući za Švajcarsku nikada nisu krili animozitet prema Srbiji i Srbima

Stefan Bajčetić

Mladi fudbaler Liverpula Stefan Bajčetić nakon nekoliko mjeseci razmišljanja, prošle godine je odlučio za koju će reprezentaciju igrati.

Bajčetić je odabrao da nastupa za selekciju Španije, tako da je Srbija ostala bez još jednog talenta.

Stefan je sin Srđana Bajčetića, nekadašnjeg fudbalera Crvene zvezde, ali mu je majka Špankinja i rođen je u Vigu.

Prošao je kroz sve mlađe selekcije „furije“.

Srpskom savezu se zahvalio na interesovanju, ali je stavio do znanja da neće da igra za Srbiju.

Mile Svilar 

Golman Rome Mile Svilar u aprilu je odlučio da više neće da brani za reprezentaciju Srbije. Momak koji ima jedan nastup za Orlove prenio je ljudima iz Fudbalskog saveza Srbije da nema više želju da se odaziva nacionalnom timu jer mu je plan da brani za drugu zemlju.

Svilar je dobio poziv selektora Dragana Stojkovića Piksija za prijateljske mečeve protiv Rusije i Kipra u aprilu, ali je preko direktora Rome poručio da više neće dolaziti na okupljanja Orlova.

Svilar želi da promijeni reprezentaciju i iskoristiti FIFA pravila kako bi zaigrao za drugu zemlju. Prije nego što je debitovao za Srbiju u pobjedi nad Katarom (4:0) u prijateljskom duelu prošao je sve mlađe selekcije Belgije.

Aleksandar Dragović

Kada je u pitanju Aleksandar Dragović, sasvim sigurno je to, da bi dobro došao zadnjoj liniji Orlova.

Igrač koji je stamen, okretan, i ima sjajan pregled igre, nikada, ako je suditi po njegovim riječima, nije ni dobio poziv FS Srbije.

Kako kaže, Austrija mu je dala sve.

– Srbija nikad nije bila opcija, jer me niko nije zvao. Sa druge strane, Austrija je zemlja u kojoj sam rođen, gdje sam išao u školu, čiji jezik govorim. I poslije fudbala živjeću u Beču. Meni je Beč najljepši grad. Tamo ću se vratiti, tamo vidim sebe. Austrija mi je dala sve, ne samo u fudbalu, već i životu. Volim Srbiju, zbog svog porijekla i djeda. Ali nikada nisam razmišljao da igram za Srbiju – priznao je jednom prilikom Dragović.

Lijanko Vojnović

Lijanko Vojnović, Brazilac je ali srpskog porijekla.

Prošao je sve mlađe kategorije Srbije, a onda je, 2017. godine odlučio da igra za Brazil.

Igra na poziciji štopera.

Smatrao je Vojnović da će dobiti priliku da zaigra za Brazil, međutim, ta želja mu se nije ispunila.

Lijanko Vojnović rođen je u Vitoriji, deda mu je Srbin Jovan Vojnović, koji je kao sedmogodišnjak, tokom Drugog svjetskog rata, otišao s porodicom u Brazil.

Rišairo Živković

Živković je takođe srpskog porijekla. 

Zbog svog talenta, prije skoro jednu deceniju, zainteresovao je mnoge klubove u Еvropi, koji su se otimali za njegove usluge, međutim, već na samom početku karijere, odlučio je da neće postati Orao, iako je to bila želja čelnika FS Srbije.

- Rođen sam u Holandiji, pa je nekako odluka da igram za Holandiju bila najlogičnija. Ipak, podjednako volim obje zemlje - govorio je tada Živković.

Pratite nas i putem Vibera