Ova mlada Paljanka ističe da je ljubav sa loptom došla sponatno, ali da je to ustvari bila ljubav na prvi pogled. 

„U slobodno vrijeme djetinjstvo sam provela igrajuću fudbal sa dječacima iz kraja. Poslije škole smo uvijek igrali fudbal bez obzira na vrijeme ili obimnu zadaću. Sa nestrpljenjem sam čekala vikend kako bi gledala utakmice Ronalda (Brazil) zbog kojeg sam zavoljela FC Real Madrid“, kaže Miletić.

Pošto u njenom gradu nije bio ženski tim, Miletićeva je tokom osnovne škole trenirala fudbal sa dječacima u FK „Romanija“.

„Nakon upisa srednje škole i raznih sportskih aktivnosti, prišla mi je jedna djevojčica i pitala da igram za „SFK 2000 Sarajevo“.Mislim da sam tad bila najsrećnija djevojčica na svijetu. Nisam mogla da vjerujem da postoji ženski klub i da ću konačno igrati utakmice sa djevojčicama. Nije mi nikad bio problem poslije škole sačekati sat vremena ili dva do treninga, otići  na trening i čekati autobus par sati,“ ističe ona.

Pored poslovnih obaveza, Vesna se rado odazove na termine u fudbalu.

"Uživam u fudbalu, bilo da igram ili gledam na TV-u. Tokom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, takmičila sam se u šahu, stonom tenisu, trčanju na raznim dionicama (300m, 600m, 1km, 5 km, 12km) i uvijek sam bila među prva tri mjesta“, međutim kaže Vesna ljubav prema fudbalu nije mogla da se zamijeni bilo kojim drugim sportom.

Iako danas radi kao asistentica na određenim predmetima na Filozofskom fakultetu u Palama i dalje uživa u fudbalu. 

„Zbog prirode mog posla, obaveza te ozbiljnosti koje on sa sobom nosi, mislila sam da neću više biti u svijetu fudbala. Međutim na poziv prijatelja sam pristala da odem na seminar za sudije. Nisam se nikad ranije vidjela kao sudija niti pomislila da ću izaći na teren kao sudija, a ne igrač. Četvrtu godinu sam član Udruženja fudbalskih sudija ili instruktor područja Sarajevsko-Romanijskog. Naše Udruženje broji oko 40 sudija i jedina sam djevojka. Mislim da je  podrška kolega dosta doprinijela da ostanem u vodama suđenja“, ističe Miletić.

Dodaje da postoje neke utakmice koje je lako suditi, ali ima i nekih vrlo zahtjevnih.

„Postoje lake utakmice, dok su neke jako zahtjevne. Smatram da je jako bitan faktor sarađivanje sa kolegama. Bez obzira ko je glavni sudija, a ko pomoćni, mislim da je odlična saradnja na terenu ključ svega. Odjel za sudije u suđenje BiH drži kvalitetne seminare kroz koje se edukujemo i analiziramo „kritične“ situacije koje se dešavaju na fudbalskim terenima. Naravno da postoje i greške tokom utakmica, ali greške su sastavni dio života,“ poručuje Miletić.

Vesna takođe ima podršku profesora sa fakulteta, porodice i prijetalja. 

"Imam veliku podršku od strane profesora sa UIS-a te porodice, prijatelja, koji uvijek imaju razumijevanje prema mojim obavezama. Olakšavajuća stvar je da se utakmice pretežno igraju vikendom, te mogu da isplaniram radnu sedmicu i prilagodim obaveze na poslu i pisanju doktorata. Jaklo je teško baviti se naukom, biti istrajan u sportu, i boriti se sa rfaznim očekivanjima i situacijama. Potrebno je mnogo odricanja, truda i ulaganja jer zadovoljstvo, nagarde i samoostvarivanje ne dolaze tako lako,“ naglašava Miletić.

Smatra da sport u Bosni i Hercegovini nije podržan koliko bi trebao biti, a pogotovo ženski sportovi.

"Situacija u ženskom fudbalu u BiH se ne razlikuje od ostalih zemalja u regionu, posebno mislim na medijsko praćenje. Ženski fudbal se ne shvata ozbiljno, jer ljudi žive sa raznim predrasudama, prvenstveno mislim na male sredine. Sigurna sam da u svakom mjestu imaju djevojčice koje bi voljele da treniraju fudbal, ali u njihovom gradu nema klub za djevojčice i pretežno nemaju podršku roditelja da se bave fudbalom. Postoje ljudi koji cijene činjenicu da se jedna žena bavi fudbalom, postoje oni koji misle da je to sasvim normalno, te postoje i oni koji i dalje smatraju da je fudbal samo privilegija muškaraca. U našoj državi postoje osobe, malo ih je ali ipak postoje, koje istinski vole fudbal i ulažu sve napore  te vjerujem da će doći vrijeme kad će ženski fudbal u BiH biti prihvaćen na pravi način,“ kaže Miletić.

Vesna je viši asistent na Filozofskom fakultetu Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, na proljeće treba da brani doktorat, a ambicije su joj velike.

"Osjetiću veliko olakašanje kada doktoriram zbog slobodnog vremena koje bih usmjerila na suđenje. Planiram i voljela bih da radim na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu i dođem do tititule redovnog profesora, tako da se vidim i u sferi suđenja i akademske struke,“ naglašava  Miletićeva.

Ona shvata da će joj trebati dosta vremena, truda i rada, ali misli da može sve postići.