- Da budem iskren, još nisam probao mnogo vaše hrane. Ponekad u Teleoptiku spremaju srpsku hranu i onda probam, ali uglavnom nisam previše isprobavao.

Da li bi trenirao Partizanovu djecu?

- Trenerski posao nije nešto što me trenutno zanima, ali bih volio da ostanem u fudbalu. Možda ne kao trener, ali možda budem dio stručnog štaba. Uvijek bi bilo lijepo raditi sa djecom.

Ko je po tvom mišljenju najbolji igrač u istoriji Partizana?

- Čuo sam za Mancea, napadač... Gledao sam i neke njegove klipove na Jutjubu... Takođe sam vidio da ljudi dosta govore o njemu, bio je najbolji napadač, legenda Partizana. Zato mislim da je on najbolji igrač u istoriji Partizana.

Zašto gol proslavljaš tako što klekneš i pogledaš u nebo?

- Da, to je moj način da zahvalim Bogu, što mi je dao blagoslov da postignem gol. Uvijek je blagoslov postići gol. To je moj način da mu se zahvalim.

Ko ti je omiljeni saigrač?

- Mislim da to svi znaju – Natho. Govorio sam u nekim intervjuima o tome, dobro smo povezani i na terenu i van njega. Naše porodice se druže.

Zašto si izabrao baš Partizan?

- Predstavili su mi projekat, nisam znao puno o srpskoj ligi. Nakon devet godina u Portugaliji, svidio mi se način na koji su mi se obratili. Pokazali su da me stvarno žele u klubu. To je najbolji izbor koji sam mogao da napravim.

Da li bi prešao u Crvenu zvezdu za duplo veću platu?

- Nema šanse. Govorim iz mog ugla, drugi put igram u Partizanu. Došao sam zbog uspomena koje imam ovdje, zbog odnosa koje imam ovdje, zbog grada... Jer, kad se osjećaš baš dobro, nema novca na svijetu koji to može da promijeni.