Pronikao je u sve tajne fudbalske igre, a za života se vodio onom da, šta god se desi, treba ostati čovjek. Bio je Štraus i Švabo sa Grbavice, čija se uvijek poštovala, a brojni su oni koji kažu da im je bio fudbalski otac, uzor i trener svih trenera. Oni, koji su ga poznavali, danas su teško pronalazili riječi s kojima bi dočarali svu veličinu Ivice Osima.
„Pogodila me vijest o odlasku Ivice Osima. Mi smo bili i porodično vezani. Upoznali smo se dok sam ja još bio klinac, a on igrač. Tada mu je moj ujak bio menadžer i prodao ga je u Strazbur. Družili smo se svaki put kada su prolazili kroz Zagreb. Stvorile su se prijateljske veze sa njima, i sa Amarom i drugim sinom. Pogotovo sa njegovom suprugom koja je pedeset i osam godina provela sa Ivicom. Njih dvoje su bili kao prst i nokat. Nisi mogao da dobiješ Ivicu, a da ne prođeš 'carinsku kontrolu' kod gospođe Osim. Svima nam je teško. Otišao je prebrzo, iako je to sve trajalo dugo. Borio se, kao pravi sportaš, do zadnjeg dana. Imao je veliku ljubav porodice i prijatelja. Otišao je veliki gospodin. Bio je pomalo samozatajan, ali kada je bio u svom društvu i elementu onda je bio fantastičan. O trenerskim kvalitetima ne treba ni govoriti. Godinama ponavljam da je on za mene najbolji trener koji me je trenirao, a tokom karijere radio sam sa mnogim velikim trenerima“, rekao je za ATV trener i bivši fudbaler Tomislav Ivković, koji je bio dio mundijalske generacije Ivice Osima sa Svjetskog prvenstva u Italiji.
Rođen u Sarajevu, igračku, pa kasnije trenersku karijeru, započeo je u „Želji“. Igrao je Ivica i u Francuskoj, a kroz njegov trenerski dril prošli su najbolji igrači bivše države. Među njima i Nikola Nikić, koji se ne libi reći da sve što je-postao je zahvaljući Osimu.
„Sve što sam napravio u sportu, a ne samo u sportu nego i životu on je zaslužan. Bio mi je sve. Napravio me je čovjekom, roditelja i djeda. Bio mi je kao otac. Ovako teško sam se osjećao samo kada su mi roditelji preminuli. Po ljudskim kvalitetima je bio sjajan i jedna ljudska gromada, a kao trener, za mene je ostao najveći trener svih vremena“, kaže Nikola Nikić, nekadašnji fudbaler Željezničara.
Kao selektor, vodio je reprezentaciju Jugoslavije šest godina, a vječni mu je žal ostao za Mundijalom odigranim u Italiju. Tada je „plave“ u četvrtfinalu zaustavila Argentina, a godinama kasnije Osim je pričao šta ga najvište tišti zbog tog poraza.
“Možda sam optimista, ali pitam se šta bi se događalo u Jugoslaviji da smo uspjeli probiti se u polufinale ili finale. Možda ne bi bilo rata da smo postali prvaci svijeta. Da su fudbaleri na vlasti umjesto političara, nikad se ne bi dogodilo to što se dogodilo u Jugoslaviji” , govorio je Osim.
U Japanu su ga nazvali „profesorom fudbala“, a knjiga „Osim govori“ sa njegovim izjavama, u „Zemlji izlazećeg sunca“ prodata je u više od pola miliona primjeraka. U Gracu, u kojem je preminuo, pričaju odavno da će jednu od ulica nazvati po njemu, a na dan odlaska Ivice Osima, od Ljubljane pa do Skoplja, moglo se čuti samo jedno-napustio nas je velikan, vitez i džentlmen kakvih je sve manje.