Među njima je i Marselo Morel koji je prvi put zakoračio na evropsko tlo, a u Banjaluku je stigao iz Kostarike. Priča da je vrijedilo preći pola svijeta, zarad prirodnih ljepota koje su ga sačekale u našem kraju, ali priznaje kroz šalu da je Vrbas hladniji nego što je očekivao.

 “Uz to, rijeka je veoma brza, a staza je tehnički zahtjevna. Moraćemo da pokažemo najbolje od sebe ukoliko želimo dobar rezultat. Doduše, rijeka Pakuare na kojoj treniramo u našoj zemlji slična je Vrbasu, ne toliko hladna, ali mislim da ćemo se lako navići na uslove koji nas čekaju“, poručio je Marselo Morel.

Za razliku od Marsela, Eduardo Degrandi iz Brazila već je boravio u Banjaluci. Prije deset godina je trenirao na rijeci Vrbas, ali će sada po prvi put u dresu reprezentacije pokušati da se domogne medalje. Kaže da dobro zna šta ga čeka. 

"Ova rijeka je veliki izazov za svakog raftera. Vodostaj zna da bude visok i da se mijenja, pa moraš da se prilagođavaš u datom trenutku. Tu se onda vidi ko je zaista dobar i vještina dolazi do izražaja. Očekujem veoma zanimljivo takmičenje, a mi smo naravno stigli sa željmo da osvojimo što više medalja“, ističe Brazilac.

Među rafterima sve pršti od dobrog raspoloženja. Jedni druge bodre pred start Svjetskog prvenstva, za koje su organizatori uvjereni da će biti jedno od najboljih do sada.

“Svi mi u Međunarodnoj rafting federaciji, Banjaluku smatramo jednom od najboljih destinacija za ovaj sport. Radujemo se Svjetskom prvenstvu i sjajnoj organizaciji. Svi smo veoma uzbuđeni”, naglašava Džo Vilis Džons, predsjednik Međunarodne rafting federacije.

Prva dva dana, trke se voze na lokalitetu Bijeli buk, a svojevrsni šlager Svjetskog prvenstva je noćna trka u kanjonu Tijesno, 29. maja. Nakon toga, najbolji rafteri planete sele se u Foču, a na rijeci Tari prvog juna vozi se spust, za koji kažu, da će biti najteži ispit na Mundijalu.