Gdje je početak priče o poslovnom prostoru u samom centru Banjaluke, ovisi od onog koga pitate. Za javnost, polazna tačka sukoba koji trese banjalučku javnost, je atraktivna lokacija u samom centru Banjaluke. Nakon što je 30 godina bila u rukama sportskog kluba, gotovo preko noći postala je vlasništvo biznismena Nebojše Torbice. 

Kako je moguće da uz upotrebnu, građevinsku dozvolu, potvrdu o kupovini prostora, na uknjiženje čekate godinama? To pitanje, nije zaobišlo nijednu instancu pred kojom se našlo rukovodstvo Rukometnog kluba Borac. 

Pitanja je mnogo, odgovora premalo. Izvan sportskog terena, vodi se pravna bitka. U njoj su, prema tvrdnjama jedne strane, mnogi uprljali ruke. Do strane Nebojše Torbice, nije bilo lako doći. Osim saopštenja, ostalo je samo ćutanje.

U RK Borac, glasno zovu upomoć. 

„Gospodin Torbica je rekao pred svjedocima da on zna da to nije njegovo, da će on uraditi sve da to prođe, da je pripremio sredstva da podmiti svakog službenika i sudiju. Tim riječima, citiram. I rekao mi je ako prođe prođe. To je, kaže, meni kao kad kupim džip pa mi neko obeća zimske gume, e kaže, vaš prostor je zimske gume“, kaže Vladimir Branković, direktor RK Borac.

Upitan da li je to rečeno nekome od nadležnih Branković odgovara: "Apsolutno mi smo u krivičnim prijava naveli sve to što sam vam sada rekao, ali do dan danas nijedna institucija nije nas kontaktirala u vezi toga. Pozivamo sve institucije da zaštite RK Borac, od pojedinaca koji, da bi, kako je on rekao, napravio hotel u Centru grada kako bi ostavio nešto svojoj djeci“, rekao je Vladimir Branković direktor RK Borac. 

„Kada kupujete, nekretnina mora imati neku posjedovnu, mora neko platiti. Vi kada kupujete stan morate ga platiti ili ga dobiti na poklon, mora biti neki pravni osnov da dobijete tu nekretninu. Ova nekretnina je plaćena od strane Borca i zato ima upotrebnu dozvolu, ugovor, građevinsku dozvolu, svaki objekat mora imati svoju proceduru kako nastaje. Ovaj objekat gdje se nalazi pivnica Mek tir je napravljen tako što je Borac od ZIBL-a kupio taj prostor i adaptirao ga. Dobio je jedan dio sredstava od grada Banjaluka a drugi dio sredstava je sam uložio. Prije se moralo deponovati sredstva u SDK, niste mogli graditi onako. Da dobijete građevinsku dozvolu, pa hoćete graditi ili nećete. Morate imati novac da možete to napraviti i to je banjalučki Borac i napravio. Jednostavno je, ko je platio prostor njegov je, ko je gradio, u ovom slučaju gradio je klub Borac“, kaže advokat Andrej Obradović.

Dosije je u posjedu dokumentacije kojom raspolaže i RK Borac. Ona datira još od osamdesetih godina prošlog vijeka. Jasno je da je prostor u Srpskoj ulici oko koje se vodi spor, uz pomoć grada, kupio RK Borac. Osim ugovora za ZIBl-om, posjeduju i građevinsku dozvolu, ali i dokaz da su pokušali da uknjiže imovinu. Umjesto Rukomentnog kluba, to je pošlo za rukom Nebojši Torbici. 

Od Addiko banke kupio je poslovne porstore iznad podruma kojim već decenijama raspolaže RK Borac. U prvom ugovoru koji je sačinio notar Dalibor Puhalo, nema 300 kvadrata podruma oko kojih se podigla buna u javnosti. Međutim, cijelu priču mijenja drugi ugovor u kojem je dopisana još jedna podrumska prostorija. Kako? Od notara Puhala dobili smo samo - Nemam komentar. Ništa više nisu dobili ni u Rukometnom klubu. 

Cijelu priču iz emisije Dosije možete pogledati u video prilogu.