Bili su jedinstveni i neponovljivi, a rukometni svijet i dalje pamti njihov neprolazni šarm.
Proteklo je vode Vrbasom, priča se prenosila s koljena na koljeno, a konačno se „zlatna generacija“ banjalučkog rukometa okupila u svom gradu. Pristigao je iz Dohe i Nebojša Popović, nekada rukometaš, a potom hirurg svjetskog glasa. Nakon trideset godina zakoračio je u dvoranu Borik, zajedno sa onima s kojima je ostao prijatelj za sva vremena.
Rukomet ih je spojio za sva vremena, a to što ih je život odveo na različite meridijane, nije bila prepreka prijateljstvu. Ima i decenija kako su odlučili da se bar jednom godišnje sretnu i prisjete se onih svojih zlatnih dana, kada su u dresu Borca i reprezentacije Jugoslavije bili strah i trepet za Evropu i svijet.
Naredna tri dana, zlatna generacija banjalučkog rukometa, uživaće u gradu na Vrbasu, koji nikada nije i neće zaboraviti sve ono što su uradili na terenu i što su bili među onima koji su najzaslužniji što se danas naziva gradom sporta.
