Novak Đoković je poražen u finalu Vimbldona od Karlosa Alkaraza, koji je superiorno došao do nove titule, ukupno četvrte na Grend slemovima.
Mnogi već uveliko pišu analize i otpisuju Đokovića poslije ovog meča, smatrajući da dolazi do neminovne smjene generacija.
Nole svakako nije bio na 100 odsto, jer je prethodno doživio povredu meniskusa i operisao je koljeno manje od mjesec dana prije Vimbldona.
Pravo je čudo što je uopšte i igrao, a naučna fantastika što je stigao do finala.
To očigledno mnogi zanemaruju u analizama, pa tako i Toni Nadal, stric Rafaela Nadala i njegov dugogodišnji trener, koji veliča Alkaraza u svojoj kolumni za Еl Pais.
Toni ističe da je Novak odabrao samoubilačku taktiku, jer nije igrao svoju igru, već je htio B planom da poremeti Alkaraza i izbaci ga iz svoje uobičajene rutine i igre.
Nadal ističe da je Alkaraz najbrži igrač koga je do sada vidio u životu i da ga možete pobijediti samo ako ima loš dan i ako ste jedan od najkompletnijih tenisera. Nole svakako nije bio na 100 odsto, jer je prethodno doživio povredu meniskusa i operisao je koljeno manje od mjesec dana prije Vimbldona.
Toni smatra da je Alkaraz imao samo jednu slabost, kada je servirao za kraj meča na 5:4 i 40:0 i da je jedino tada dao nadu Novaku, dok Đoković ni u jednom momentu nije ostavio utisak da može da ugrozi rivala.
- Igra je uvijek bila u njegovim rukama i bio je izvanredan u svim aspektima. Njegovi udarci iz forhenda sa osnovne linije su, prije svega, bili poražavajući. Lako je postigao prva dva seta uz zvučnih 6-2, a samo jedna njegova greška, kada je servirao za zatvaranje meča sa čistih 5-4, 40-0, omogućila je Srbinu da gaji malo nade u ishod meča. Ni u jednom trenutku, zapravo, Nole nije ostavio utisak da ima oružje da odlučno zastraši rivala. Njegovim udarcima nedostajala je preciznost i snaga, neophodna da se demontira igra trenutnog pobjednika.
Osvrnuo se posebno na taktičke zamisli Đokovića i njegovog tima i nedoumice koje su imali prije samog meča i pripremu za duel sa Alkarazom.
- Zamišljam, kao što sam već napisao dan prije finala, nedoumice koje su Novak i cijeli njegov tim imali pri približavanju meču. Odluka nije bila laka. To je isti onaj koji se predstavlja mnogim igračima i timovima kada se suoče sa nadmoćnijim protivnikom. Kako pristupamo sastanku? Da li se suočavamo sa svojim uobičajenim oružjem i sopstvenim stilom ili, naprotiv, pokušavamo da neutrališemo rivala tražeći druga rješenja, udaljavajući se od naše karakteristične igre? Konkretno, uvijek sam birao prvo. Ako je već teško igrati dobro radeći ono na šta je navikao, uvijek mi je izgledalo mnogo teže da radim dobro ono drugo što mi nije navika, a posebno u finalu, što mi nije navika.
- Đoković se opredijelio za drugu alternativu. Znajući da mu ni noge, ni preciznost udaraca nisu ono što su bili, a da mu ni duga i fizička utakmica ne ide u prilog, pokušao je taktiku koja se na kraju pokazala samoubilačkom. Želio je da nametne visok tempo, da igra agresivno, skrati razmjene sa osnovne linije i u najmanjoj prilici završava poene na mreži.
- Po mom mišljenju, jedina šansa koju je Srbin imao bila je da pokuša da uspori igru. Nadajući se da je bio potpuno u pravu i nadajući se da Karlos neće imati svoj najbolji dan. Ako želite da brzinom pobijedite igrača iz Mursije danas je praktično nemoguće. Možda samo Janik Siner može da igra jedan na jedan sa Špancem. A, zapravo, finale ove nedjelje potvrđuje da će pravo rivalstvo na narednim turnirima, a vjerovatno i narednih godina, biti između njih dvojice: italijanskog i našeg velikog španskog šampiona - zaključio je Toni Nadal, a prenosi Telegraf.
