U novoj 2020. godini Đoković je zacrtao plan koji podrazumijeva sjajan nastup u Tokiju.

"U ovoj godini mi predstoji dosta izazova i pažljivo sam se pripremao na to. Ovo je Olimpijska godina, za mene vrlo značajna i čini mi se da ove godine poseban prostor dajem timskim takmičenjima poput i samog ATP kupa koji smo osvojili prije samo 10ak dana. Za mene su to posebna iskustva, transformativna u najmanju ruku. Uživam da dijelim i dajem i dobijam zauzvrat nevjerovatnu energiju od saigrača, publike, naših ljudi. Zato se i radujem Olimpijskim igrama ove godine. Naravno, i ostali turniri su i dalje prioritet, igraću ih uvijek sa najvišim ciljevima jer ne umijem drugačije. Nazvaću ovu godinu uspješnom ako zadržim zdravlje i želju da treniram i takmičim se i kada postane teško i usamljeno", naveo je Đoković u intervjuu za Mondo.

Novaku mnogi prilaze i kažu: "E, da se Novak kandiduje, za njega bih glasao". Na pitanje, da li bi se ikada bavio politikom, Đoković odgovara.

"Zahvalan sam na ljubavi i podršci koju primam od ljudi, ali nemam namjeru da se bavim politikom van sporta. Uložiću trud i napor da tenis ostane i opstane kao nacionalni sport u Srbiji još dugo vremena, da bude još popularniji nego što jeste, da imamo više klinaca po školama i klubovima sa reketom u rukama. Sport je moja ljubav i strast i želim da tu maksimalno pomognem svojim iskustvom, primerom, kontaktima, a i angažmanom. S druge strane, moja supruga se već uveliko bavi unapređivanjem obrazovnog sistema u našoj zemlji kroz našu fondaciju i na taj način pomažemo zemlji i porodicama. Dosta ljudi nam se pridružilo na toj misiji što nas oboje jako raduje jer čvrsto vjerujemo da su djeca najbolja investicija za bolju budućnost društva. Mi smo se podijelili i svako radi ono sto voli i u čemu je dobar, i vjerujem da je tako svima dobro", objasnio je Đoković.

Đoković je pričao i na temu, gdje će živjeti sa porodicom po završetku karijere.

"Lijepo je imati opcije za život širom svijeta, ali za mene je Srbija uvijek bila jedini istinski dom. To više puta ponosno ističem. Kako sam napunio 15 godina, tako sam počeo da se selim i najduže sto sam se zadržao u jednom mjestu u nizu je bilo mjesec dana. Osim moje Srbije, Beograda i Kopaonika, nisam razvio neku posebnu pripadnost nekom gradu ili zemlji u inostranstvu. Ono što znam je da srcem i dušom pripadam mojoj porodici i da kada mi se karijera završi, sa zadovoljstvom ću početi i ja da se prilagođavam njima i njihovim potrebama, kao što su to oni radili i za mene sada kada mi je to potrebno. Nedavno sam razgovarao sa nekolicinom naših veoma uspješnih mladih ljudi koji su sada u San Francisku, u Americi i rade u različitim kompanijama - svi imaju isti osjećaj - samo jedan je dom, samo jedan je grad za koji možeš da kažeš da je tvoj. Za mene je to Beograd", nema dilemu jedan od najboljih tenisera svijeta svih vremena.