Đoković je uvijek u Italiji imao naklonost publike, za razliku od drugih zapadnih zemalja, pa je njegov humani gest dodatno oduševio javnost na "Čizmi".

Mediji se utrkuju ko će mu originalnije i bolje zahvaliti, Novak je bio i na naslovnim stranama čuvenih listova, ali pobjedu je ipak odnio legendarni teniski novinar Ubaldo Skangata, koji dugi niz godina prati Đokovića na turnirima širom svijeta, a njegov komentar "not too bad", postao je i neka vrsta talije za Novaka, a tako je bilo i posljednji put na Australijan openu, kada je Novak osvojio svoj 17. Grend slem u karijeri.

Ubaldo je tokom karijere bio na 145 najvećih turnira na svijetu, ima status šoumena koji je uvijek spreman i na šalu na svoj račun.

Ipak, ovoga puta, legendarni novinar je šalu ostavio po strani, a Novaku je otvorenog srca i čistom emocijom napisao pismo zahvalnosti u ime cijele Italije.

Prenosimo pismo u potpunosti:

Novaku Đokoviću, šampionu i iznad svega velikom čovjeku.

- Srbin je donirao milion evra bolnicama u Bergamu i to je učinio bez znanja javnosti. Ovo je najbolji primjer koliko je on velik čovjek, iako je morao trpiti i da ga publika onako ružno maltretira u finalu Vimbldona protiv Federera. Njegova autentičnost je uvijek bila tu, još od onih zabava za igrače u Monte Karlu. Novak Đoković je učinio nešto nestvarno i njegovo nevjerovatno djelo samo je uvećalo njegovu, ionako poznatu galantnost.

- Posebno pamtim nekoliko susreta s njim. Na primjer, kada sam u Monte Karlu pozvan na zabavu igrača, vidio sam u njemu jednog komičnog momka, zapravo glumca. Nije tajna da Đoković i njegov stil ponašanja i igranja iritiraju neke. Međutim, to što sam bio svjedok njegovog šarma, spontanosti, ali i truda koji je uložio kao plesač, pjevač i svestrani šoumen, utvrdilo je moj prvi utisak da se radi o prilično pristojnom momku, nikako problematičnom.

- Zato sam uvijek i mislio da je ponašanje publike u finalu posljednjeg Vimbldona, kada je igrao protiv Rodžera Federera, bilo u najmanju ruku sramotno. Jedna je stvar izabrati šampiona za kojeg navijate, ali je nešto sasvim drugo da pokazujete nepoštovanje prema njegovom rivalu, i to toliko, da mu oduzmete pravo na radost zbog pobjede. Naravno, prošao je on kroz te radosti u svom srcu, ali sigurno mu se zbog svega uvukla neka gorčina, a to jednostavno nije fer.

- Mnogi govore da Novaka pogađa toliko veća popularnosti i omiljenost koju širom sveta imaju Federer i Rafael Nadal, koji su i imali bolju, raniju startnu poziciju da zadobiju ljubav teniske publike, a onda žive na tim starim lovorikama. Ne mislim da je Nole ljubomoran na svoje rivale. Pa opet, ljudski je da on priželjkuje da njegova ljudska strana ličnosti bude malo više poštovana, kao na primjer u Srbiji, gdje mu se njegov narod divi bez premca.

- To je slučaj i u Italiji, gdje najviše zbog tečnog znanja jezika on može biti ono što jeste. Kod nas može biti komičar, nastupati na muzičkim festivalima ili samo da bude među ljudima. Kada on kaže da mu je Italija druga kuća, on to kaže iskreno. Kad on to kaže, on ne radi to da bi minirao Rodžerove i Rafine navijače. On vrlo dobro zna da oni neće promijeniti svoju naklonost.

- On to radi jer stvarno tako misli. Na svakom turniru zahvali organizatorima i publici, govoreći da je to najbolje što mu se tu može dogoditi, a sve je to, znamo dobro, dio ove igre. Ali Đoković, koji voli Rim i njegovo tenisko nadmetanje, a zauzvrat je voljen od cijelog glavnog grada Italije, ne govori samo reda radi.

Eto, uhvatilo me ovo pisanje, kao i obično, iako sam pisao na telefonu s idejom da napišem samo nekoliko redova u kojima bih pohvalio Novaka za nevjerovatan potez. Sve što sam htio je da zahvalim Novaku Đokoviću što je tako veliki šampion i još više, što je tako veliki čovjek. Jedino što mi preostaje da mu kažem je...

NOT TOO BAD!

Noletu,

Ubaldo.

(Telegraf.rs)