Argentina je prije dva dana izgurala Srbiju sa pobjedničkog postolja Svjetskog kupa, da bi juče, trijumfom nad SAD, Francuska izbrisala njeno ime s direktnog leta za Tokio, gdje će se naredne godine održati Olimpijske igre. Kako to obično biva u zemlji Srbiji poslije razočaravajućeg rezultata, razloge zašto se "orlovi" vraćaju kući bez ostvarenog bar jednog od dva zacrtana cilja, analiziraju i analiziraće mnogi znani i neznani, pozvani i nepozvani...
Znan i pozvan je Darko Miličić, jedan od najvećih talenata kojeg je Srbija imala, momak koji je sa svojom generacijom od 2005. do 2007. osjetio surovost javnosti zbog reprezentativnih neuspjeha.
- Prvo, ako me pitate da li znam kako je mogao da se izbjegne neuspjeh, odgovor je: da sam znao, sigurno bih to znanje primjenio u periodu koji ste gore napomenuli, pa nas danas ne bismo imali etiketu najgore generacije. Drugo, u ovakvim momentima nije korektno iznositi bilo kakve paušalne zaključke. Možemo samo da stegnemo ruku tim momcima i stručnom štabu, čestitamo im na svemu što su posljednjih godina uradili za našu košarku i koliko su radosti donijeli Srbiji - direktno, kao uvijek, počinje Miličić razgovor za "Novosti".
Nacija je očekivala zlato, a sada će, do juna sljedeće godine kada su kvalifikacije, brinuti za plasman na Igre.
- Postojao je pritisak medija, pa i nacije, igrači sami sebi najviše stvore pritisak koji zna ponekad da pogura ka napred... Ali realnost ne mora uvijek da se poklopi sa očekivanjima. Sjetite se moje generacije iz 2005. za koju je važilo "ili prvo mjesto ili ništa", pa selekcije Španije koju je 2007. cijela njihova država još prije početka Evrobasketa vidjela na vrhu, ili SAD 2002, 2004. i 2006... Ljudi, to vam je sport. Ponavljam, svaka čast momcima, svi su se odazvali, bila im je čast da treniraju skoro cijelo ljeto i igraju za Srbiju.
Ipak, pognute glave su napustili teren u najvažnijim mečevima.
- Pogledajte ostale nacionalne timove i shatićete da nije iznenađenje samo naš rezultat. Nije floskula, danas mnogi igraju košarku, svaka utakmica je "do koske", zato vam uz sav kvalitet, a svi naši igrači nesumnjivo imaju kvalitet godinama potvrđivan i u reprezentaciji i u klubovima, treba i kockica sreće da upotpuni šampionski mozaik. Ljudi koji su se takmičili na tom, vrhunskom nivou, vrlo dobro znaju o čemu pričam.
Do jula će reprezentativci nositi teret sadašnjeg neuspjeha.
- Znam kako se osjećaju, što se kaže ne bih im bio u koži. Ali, s druge strane, kada pogledate čitav ovaj ciklus, od prošlog Svjetskog kupa do danas, imaju razloga da budu ponosni. Meni se nije posrećilo, vjerovatno nisam ni zaslužio da zaigram na Igrama, ili zakoračim na bar jedan pobjednički stepenik na velikom takmičenju. Tako je Bog htio. Ali uživao sam u svakom njihovom uspjehu, zamišljajući da budem, ne glavni igrač, nego samo dio toga...
Pročitajte još:
- Poznat identitet motocikliste koji je poginuo u stravičnoj nesreći u Banjaluci
- Pronađen šestogodišnjak koji je nestao u parku
- Šta se desilo u svlačionici Srbije i da li se tu krije razlog neuspjeha u Kini?
- Maloljetnik se prije zločina dopisivao sa žrtvom
- Pokušala da se ubije: 17-godišnjakinja skočila sa zgrade
- Drugo samoubistvo u 10 dana: Objesila se 24-godišnja djevojka
- Otac ubijene Srpkinje otkrio detalje kobne večeri: Tvrdi da zna ko je pucao u Ivonu
- Lazarević tvrdi da nije ubica i da je u vrijeme likvidacije bio u Banjaluci
- Baba uhapšena zbog sumnje da je podvodila maloljetnu unuku
