“Marijan Beneš je simbol Banjaluke”, s ponosom priča Nikola Stanković. Podlakticu mu krasi lik banjalučkog boksera, uz čiju životnu priču je odrastao , a koja bi, bez dileme je Nikola, bila dostojna holivudskog blokbastera. U ringu, i van ringa, Beneš je, za života, ispričao priču koja ne smije da bude zaboravljena i koja treba da se prenosi s koljena na koljeno.
"On je čovjek koji je obilježio Banjaluku na sve načine. I dan danas, kada putujem sa svojim sportom, gdje god da se pojavimo, ne samo na prostorima bivše Jugoslavije, svi spominju ime Marijana Beneša. To je čovjek koji je simbol Banjaluke u sportskom i svakom drugom smislu. Ono što je moja želja je da priča o njemu potraju što duže. Ne samo o njegovim sportskim rezultatima, nego o njegovom cijelokupnom životu i o načinu na koji je živio, o načinu na koji je trenirao. Njegova priča, meni je bila uzor, a može da bude uzor i generacijama koje dolaze", kaže Stanković.
Sjećanje na Marijana, ne blijedi ni na zidu preko puta dvorane Borik, u kojoj je Beneš ispisao zlatnu stranicu istorije banjalučkog sporta.
U dvoranu Borik, četiri decenije nakon šampionskog nokauta, u srijedu, 13.novembra , mogu da se zapute i svi oni koji bi da se prisjete ili da saznaju nešto više o životu Marijana Beneša. “U amanet nam je ostalo da se njegova priče ne zaboravi”, kažu oni koji su odlučili da organizuju manifestaciju u znak sjećanja na antologijsku pobjedu Beneša.
"U životu je stvarno bio dobra duša, a u borilištu je bio sasvim drugačiji. U životu je bio sentimentalan, u ringu je bio ris. Nije poznavao nikoga kad počne borba i mislim da je to odlika jednog izuzetno velikog borca", kaže Dragan Batar, bivši bokser.
"Na ovaj način, moj otac nastavlja da živi. Iako nije sa nama već godinu dana, ovakve stvari me čine izuzetno srećnom. Znam da bi moj otac bio jako srećan da je danas ovdje sa nama i da bi mu ovo puno značilo. Uvijek se radovao ovakvim stvarima i šteta je što nije tu", kaže Žanet Beneš-Ćulum.
Marijan Beneš preminuo je septembra prošle godine, ali priča o besmrtnom šampionu nastavlja da živi, a tako će da bude, kažu, sve dok Vrbas Banjalukom teče.
