Aleksandar Pajkanović, docent na ETF-u, koji predaje nekoliko predmeta u domenu razvoja čipova na Katedri za elektroniku, istakao je da je CMOS tehnološki proces najsofisticiranija tehnologija koja postoji na svijetu, a da je komercijalno dostupna, te da su oni ovladali njome i demonstrirali je realizacijom čipa.

"Posebno je važno istaći da je ova tehnologija važna kao strateški resurs, vojno i industrijski, te u visokoškolskom obrazovanju, a najvažnije je da se na ovaj način stavljamo u rang svjetskih univerziteta koji se bave izučavanjem ove oblasti. Uobičajeno je da se realizacija čipova radi na doktorskim studijima, a mi smo uz velike napore to uspjeli sa studentima treće godine. Ovaj čip nije namijenjen komercijalizaciji, jer smo ga razvijali da bismo demonstrirali sposobnost i vlast nad takvom naprednom tehnologijom", naglasio je Pajkanović i dodao da su uložili beskonačno mnogo truda, rada, znoja za njegovu izradu.

"Ono što se može izmjeriti je da je kompanija iz Beča donirala sredstva u vrijednosti oko 5.000 evra. Čip ne bi mogao da završi na tržištu jer je proizveden pod određenim klauzulama, ali kvadratni milimetar silicijuma pod povlaštenim uslovima za univerzitete, pod kojima smo mi fabrikovali, je reda veličine oko 4.000 evra, a za ovako malo stariju tehnologiju industrijska vrijednost je reda veličine 20.000 do 30.000 evra", pojasnio je Pajkanović.

Vanja Žerić, bivši student ovog fakulteta koji je slušao predmet na kojem su radili čip još 2019. godine, kaže da se ideja da počnu raditi na čipu koji će se možda nekad i fabrikovati rodila kod profesora Aleksandra Pajkanovića.

"Svima je ta ideja bila odlična i rado smo prihvatili da radimo tome. U pitanju su bila dva čipa, jedan je regulator napona koji ima mogućnost da stabilizuje napon 1,8 i 3,3 volta, dok je drugi bio oscilator, koji je radio drugi tim. Dva mjeseca smo radili šemu, a kasnije smo, zajedno sa profesorom, uklapali ta dva kola u jedan čip da bi se moglo fabrikovati i konačno smo uspjeli u tome", rekao je Žerić.

Kako kaže, od 2016. godine, kada su upisali fakultet, počeli su raditi na tome, jer je, ističe, trebalo steći znanje da bi mogli početi sa realizacijom.

"S obzirom na to da je mala serije izrade, moja procjena je da bi taj čip mogao koštati između 25.000 i 30.000 evra", rekao je Žerić.

I Dejan Gutić, apsolvent na ETF-u, kaže da je to bilo nešto novo za njih, ali i profesore, jer to nije bila obična laboratorijska vježba.

"Mi smo tako ni iz čega napravili nešto veliko. Ovdje smo prvo radili projekat simulaciju, gdje smo verifikovali da prije izvedbe u fabrici to radi kako treba. Ukoliko bismo nešto ovako pokrenuli ovdje, zaista bi mnogo značilo za BiH, ali i cijeli region", kazao je Gutić i dodao da se čip ne može koristiti u komercijalne svrhe, već je njegova namjena da studenti nauče kako radi.

Da je ovo veoma značajno za fakultet, ističe i Zoran Đurić, dekan ETF Banjaluka.

"To je jedan od dokaza da ono što radimo na fakultetu ima smisla i da daje dobre rezultate. Naši studenti su prethodne dvije godine ostvarili značajne rezultate na različitim takmičenjima, a neke od kolega koje su učestvovale na izradi čipa su bile na tim takmičenjima. Fakultet se trudi da realizuje zanimljive projekte, ali nam nedostaje podrška države. Većina projekata je realizovana samoinicijativno, tako da bi nam trebala mnogo veća podrška da bismo radili na ozbiljnijim stvarima", kazao je Đurić.

Što se tiče inovacija, kako kaže, trenutno rade nešto novo i ideja je da na globalno tržište izađe potpuno novi proizvod, ali još uvijek ne može o tome govoriti.

(Foto: ETF)