Banjalučku pijacu posjećuju svi - od ljudi kojima treba konkretan proizvod, do onih koji znatiželjno obilaze, sve do onih koji tragaju za, na prvi pogled, bezvrijednim stvarima.
Preprodavači svega i svačega, često pronađu robu koja i prodavačima promakne. Iako na stolicama ispred mnoštva robe sjede stariji i moglo bi se reći neuki ljudi, oni vrlo dobro znaju šta prodaju.
Teško im šta promakne ispod cijene, ali ponekada u mnoštvu robe promakne im vrijednost pojedinih proizvoda.
Kada se odmakne od dijela gdje se mogu kupiti stočni proizvodi, pijaca hrli od raznih kolekcionara i preprodavača. Sa svima njima smo razgovarali o pojedinim stvarima.
Jedan od kolekcionara gramofonskih ploča kaže za ATV da prodavači vrlo dobro znaju šta imaju. Ako je cijena niska i o njoj se da pregovarati, najbolje je zaobići ploču, ali ako se na prvu vidi da je u dobrom stanju, cijena će biti paprena.
"Zavisi od izvođača i ploče. Najprodavaniji albumi nemaju pretjeranu vrijednost, ali opet su skuplji od drugih. Ako vidiš da je dobar bend, dobar album, a cijena je 10 KM i možeš još spustiti, najbolje je zaobići. Povrata nema, a ploču ne možeš poslušati dok ne dođeš kući. Iznese se u kutijama stotine ploča i onda se pregleda. Ovi što se bave preprodajom tačno znaju kad treba doći i pokupe najbolje. Poslije na internetu prodaju za dobre pare", kaže jedan od kolekcionara za ATV.
Pričali smo i sa čovjekom koji preprodaje, posao je dobar ali nije siguran.
"Ovo usput radim ako sam slobodan. Obično pogledam šta se traži, imam neki spisak i onda ako naletim dobro je. Nisu to prevelike pare, ali može se zaraditi po 100 KM po ploči. Mada ni to nije sigurno, ako neko traži na Ebay-u ploču, ja dok je nađem i kupim, ovaj je možda već našao kod nekog drugog i onda mi sve propadne. Ali dobro, mogu se barem vratiti uložene pare. Budem i u minusu, ali opet se popravim neki drugi put", priča jedan od preprodavača ploča.
Ali nisu samo ploče od vrijednosti na banjalučkoj pijaci. Trguje se ponajviše dresovima koji se nabavljaju iz inostranstva. I to ne novi dresovi, nego oni stari kojih se rješavaju, a na internetu je pomama za njima.
Pričali smo i sa momkom koji se živi od preprodaje dresova.
"Dosta toga se predosjeti, ali predosjete i ovi na višem nivou što se bave tim. Kad je objavljen onaj dokumentarac o Bulsima i Džordanu uslijedila je pomama za dresovima Čikaga. Ne možeš ti tek tako naći retro dres, dostupni su ovi novi i eventualno Džordan, ali ovi ostali teško. Kada je izašao dokumentarac ja sam krenuo da skupljam njihove dresove. Neke sam prodavao pa sam povukao dok vidim kolika će cijena na kraju ispasti. Čim je završena prva epizoda ovi jači brendovi tipa adidas i slično su izbacili retro kolekciju dresova sa imenima košarkaša. Ako hoćeš da imaš Rodmana ili Pipena treba da platiš 300-400 dolara. A ja već kod sebe imam dosta tih jer ih nikada nisam uspio prodati, pa ja objavim cijenu 100-150 i išlo je kao ludo. Tada sam najviše zaradio. I sada je haos za Bekamom, nije toliki ali se traži. Imam tri dresa iz Mančestera i mogu ih prodati za fine pare, ali čekam još", priča sagovornik ATV-a, ali ne otkriva i "drugu" stranu posla u kojoj zarađuje i više. Ističe samo da je redovan na pijaci, ali da nema uvijek sreće.
Preprodaje se i tehnika. Nismo sreli kupce, ali smo pričali sa prodavačima. Еlvir koji godinama dolazi na banjalučku pijacu i prodaje robu iz Njemačke kaže da nema vremena za internet prodaju, ali da ima, zarađivao bi kao i preprodavači koji dolaze kod njega.
"Znam ja te njihove fore, samo nemam vremena da se raspravljam. Ja nabavim dobar šporet, frižder, televizor i to prodajem za dobre pare, a ove gluposti po 20 KM dajem neka nose. Ja cijenim kao 40, a obojica znamo da će to otići za 20. Oni to kupuju kod mene pa prodaju po internetu. Kupe Soni za 20 KM, popravi ga i onda uzima 100 za to. Mogu i ja to jarane, ali nemam vremena. On mene ubija za 20 KM, a mene čeka konkretna mušterija. Kad nabavljam te gluposti nabavim u paketu, a šta ću s tim na kraju. Bolje uzeti išta, nego ništa. Telefoni idu dobro, to uzimaju normali ljudi. Čim on meni krene pregovarati za razbijeni telefon, ja znam da njemu telefon i ne treba nego nešto mulja i preprodaje, zato namjerno neću da spustim. Ko ga j**e", priča Еlvir dok s cigaretom u ruci priča s nama, pazi na štand, prodaje, pregovara i dobacuje drugim prodavačima.
Od igle do lokomotive, doslovno sve se može naći na pijaci. Ali o nekim drugim anegdotama i pročama drugi put.
