Huligani - to su za gradonačelnika Banjaluke oni građani kojima se ne sviđa betoniran park i uništena stabla.
Huliganima Draško Stanivuković naziva one koji ne podržavaju slijepo svaku njegovu odluku. Pa tako i stanare zgrada kod Kupusišta. Kada njihovi vapaji za stopiranjem radova u parku u kojem su boravili svakodnevno, rovarenja po korijenju drveća i betoniranju nisu urodili plodom, odlučili su da na jednu noć iz parka sklone dva slova. Već sutradan su vraćena neoštećena. I nije gradonačelnik ni ovaj put stavio prst na čelo, već na tastaturu. U objavi na društvenim mrežama uvrijedio je histerično građane grada na čijem je čelu.
„Slova smo maknuli samo jednu noć da im pokažemo da ne mogu baš da rade sve što hoće i da im stavimo jasno do znanja. Pročitala sam oglašavanje našeg gradonačelnika gdje je svoje građane nazvao huliganom. Mislim da je to dno dna, da je jedan gradonačelnik mogao to da kaže svojim građanima“, rekla je Milkica Radeljić Kresojević.
„To je primjer kućnog vaspitanja, nikog ne nazivam pogrdnim imenima, ja sam samo mali čovjek, bivši sportista koji je odlučio da živi u ovoj Banjaluci, jer mi je supruga iz Laktaša, zato što je grad fin, kulturan, normalan BIO. To moram da kažem bio, jer ovo što se dešava u posljednjih godinu dana je jezivo“, rekao je Miljan Pupović.
Stanivuković lekcije ne prihvata, ali ih zato dijeli policiji i ATV-u. Čudi ga što mi znamo ko je i zašto uklonio slova. Čudi ga i što znamo ko su nezadovoljni Banjalučani. A to nam je posao, kao što bi, doduše, i njemu trebalo da bude. Jer su baš ti nezadovoljni, mjesecima slali svoje prijedloge, pa mu čak i u lice govorili da ono što radi, nije u redu.
„Ovo je presmiješno, to je neko moje mišljenje, ne samo zato što sam ja u zaštiti parka Kupusišta, već i drugari moji evo imamo kontakte iz sporta, kad im pokažem, ljudi se zgražavaju. Mi smo tražili spisak ljudi koji su kupili, u današnje vrijeme 10.000 maraka dati za slovo, da mu stoji neka pločica 5h15, to je meni apsurd“, kaže Pupović.
Da apsurd bude veći, odgovore Banjalučani na pitanja upućena Gradskoj upravi, nikada nisu dobili. Ko su donatori koji su plaćali za slova, na koji račun su novac uplaćivali, koliko je plaćena izrada? Zašto je Stanivuković prvo govorio da će slova koštati 8.5 hiljada po komadu, da bi cijena na kraju bila 10 hiljada u kešu, a više od 11 i po hiljada maraka žiralno? Da li instalacije vrijede toliko, i približno? Zašto se novac nabavljao posredstvom udruženja Savez mladih kojim rukovode Stanivukovićeve stranačke kolege i zašto su naplaćivali PDV, kada udruženje nije obveznik PDVa u sistemu UIO? Sve smo to danas rukovodstvo grada upitali i mi. Odgovor nije stigao. Mnogo brže od odgovora Stanivuković, čini se, dijeli lekcije i uvrede, ali i upozorenja da će, uprkos zahtjevima građana, nastaviti po svom.
