Nikola Bogićević, koji je po struci profesor filozofije, kaže da je javna manipulacija identitetom pojava u kojoj se istorijski neprovjerenim stavovima iz zajedničke prošlosti nastoji uticati na javno mnenje građana, te da je isticanje citata Svetog Save duž drvoreda ulice u Banjaluci školski primjer takve manipulacije, piše portal Banjaluka.com.

“Jedan od citata koji je potpuno van konteksta je ‘Budite tvorci riječi, a ne samo čitaoci, pomišljajući u sebi da koji sluša reči i ne čini što je zapoveđeno njima, takav je sličan čovjeku koji gleda lice svoje u zrcalu: jer pozna se, i otide, i odmah zaboravi kakav je bio.’ To je citat iz Hilandarskog tipika koji je namijenjen monasima I iskušenicima u manastiru. Ovdje je potpuno van konteksta sveden i naveden u formi ‘Budite tvorci riječi, a ne samo čitaoci’. Stvar je identična sa citatom ‘Neka se povinuje novodošavši onome koji je pre došao, nepismeni pismenome, neuki obrazovanome i mlađi starijemu’. To prosto nisu poruke za narod, već za manastriske iskušenike. Plasirati ih na ovaj način, blasfemično je”, smatra Bogićević.

Izmišljeni citat

Pored citata koji su van konteksta, Bogićević kaže da se na bilbordu našao i jedan potpuno izmišljeni.

”Ili ćemo biti svoji, ili nas neće biti” citat koji je u potpunosti izmišljen ili preuzet iz neke klišeizirane besjede, pošto te riječi govori ministar odbrane Srbije Miloš Vučević u obraćanju na Svetosavskoj akademiji u Kumanovu. Moguće da ovakve stavove političari preuzimaju iz lažnog zaveštanja Stefana Nemanje, ili ih neki strateg proizvodi u pogonu stranke. Dokazati je malo teže. Ali je jasno da ovo nije citat Sv. Save”, tvrdi Bogićević.

“Premalo je tu tradicije, a previše nas”

Dalje navodi da je citat „Ukloni od sebe oštra usta i uverljive usne daleko od sebe odbaci” zapravo rečenica njegovog oca upućena njemu neposredno prije njegovog upokojenja,a citirano iz Žitija Svetog Simeona.

“To dakle, nije misao Sv. Save, već Svetog Simeona upućena njemu. Ponovo, pogrešno citiranje i lažno pripisivanje mišljenja”.

Bogićević navodi da su ovo samo egzemplarni primjeri javne neodgovornosti.

“Ako ćemo na ovaj način ‘promovisati’ tradiciju, možda je bolje pozvati se na vladiku Grigorija pa reći: premalo je tu tradicije, a previše nas”, zaključuje Bogićević.

Dojčinović: Vrlo je opasno nekritički rečenice trgati iz konteksta

Viši asistent sa Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, Danijel Dojčinović, koji je između ostalog priređivao djela Svetog Save, potvrdio je riječi Bogićevića, te istakao pored dobre namjere i nesumnjivo lijepe zamisli, realizacija otišla u potpuno krivom smjeru.

Citat “Ili ćemo biti svoji, ili nas neće biti”, nije poznat da su ovo riječi Svetoga Save. To nije ni prvi, a vjerovatno ni posljednji put da se Nemanjićima pripisuju riječi koje nisu izrekli. Poznat je slučaj tzv. zavještanja jezika koje je navodno izgovorio Stefan Nemanja („Čuvajte, čedo moje milo, jezik kao zemlju.” I tako dalje.). U pitanju je autorski tekst Mile Medića koji je u drugim poglavljima potpuno suprotan od svega onog što je Stefan Nemanja radio i za šta se zalagao. Ali je zaživio i danas rijetko ko citira istinskog autora, jer je na volšeban način autorstvo pripisano Stefanu Nemanji, kaže Dojčinović za portal banjaluka.com

Dalje objašnjava da citat “Budite tvorci reči, a ne samo čitaoci” višestruko problematičan.

“To su riječi zapisane u uvodu Savinog Hilandarskog tipika, ali je potpuno neprihvatljivo njihovo trganje iz konteksta. Ovako date, asociraju na poziv da se, pored čitanja, i sami bavimo pisanjem, čime se dovode u vezu sa pogrešno shvaćenim Savinim prosvjetiteljstvom. Uopšte se ne radi o tome! Nikako! Tvoriti riječi ovdje ne znači pisati. Sava po ugledu na sličan dokument carigradskog Manastira Bogorodice Evergetide sastavlja pravila života (tipik) namijenjen hilandarskim monasima. On ih u uvodu poziva da svojim primjerom i životom svjedoče svoje monaško dostojanstvo, a rukovođeni jasnim pravilima koja im propisuje. I shodno tome poziva ih ne samo da čitaju šta im je zapovjedio, već da to i čine, da se zaista tako ponašaju. Zato i kaže da budu tvorci, a ne samo čitaoci koji, pročitavši, zaborave napisano. Otuda ova rečenica nije opšti poziv svima da se bave pisanjem, već poziv monasima koji žive u Hilandaru da žive po riječi zapisanoj u Hilandarskom tipiku”.

Dojčinović ističe da je vrlo je opasno nekritički rečenice trgati iz konteksta, jer najčešće – kakav je i ovdje slučaj – izgube izvorno značenje, te dolazi do učitavanja nečega što nikada nije rečeno.

“Tako se stvaraju falsifikati, a to nam nije potrebno. Naša tradicija je prebogata, kako pisana tako i usmena, te se ovaj posao mogao završiti na potpuno valjan i prihvatljiv način. Ali pod uslovom da su ga obavili za to zainteresovani i kompetentni ljudi koji razumiju smisao, značaj i snagu izgovorene (i napisane) riječi”, zaključuje Dojčinović.

(Foto: Grad Banjaluka)