Ovako je Banjalučanka Jelena, koja krije prezime kao lisica godine, opisala parče svog neobičnog djetinjstva koje je kao djevojčica provela nadomak grada na Vrbasu.

Jelenina fascinacija životinjama dobro je poznata svim građanima koji Banjalukom šetaju sa svojim ljubimcima. Ona često onima koji šetaju pse preporuči neko mjesto u prirodi za koje vjeruje da bi odgovaralo ljubimcima uz komentar „sladak ti je ćuko, ja imala isto tako, samo lisicu“.

Priču o uzbudljivom dijelu svog odrastanja priča sa žarom u očima i posebnom vedrinom, pažljivo opisujući svaki detalj svog druženja sa lisicom.

"Imali smo dosta životinja - i zeke i prasiće. Jednom smo primijetili da u naše dvorište iz šume dolazi lisica. Šunjala se i jela hranu koja je ostajala iza psa. Brat je bio zabrinut za kokoške. Majka je bila sigurna da je lija bezopasna i bila je upravu", priča Jelena.

Prvi susret sa Rujkom imala je kao osmogodišnjakinja. Priča da je ushićeno htjela da je uzme u naručje, ali je lisica preduhitrila i vješto joj se uvukla u njedra.

"Tu noć je lisica prespavala sa mnom", dodala je Jelena, pojasnivši da je uvijek u sebi gajila ljubav prema šumi i prirodi. Kako kaže lovci su je i kao malu zvali da ide s njima u lov, ali majka joj to nije dozvoljavala.

Ispričala  je da je njena majka dala ime lisici Rujka zbog njene jarke i vedre boje.

"Bila je druželjubiva, vrijeme je provodila s našim psom. Naveče je, kao čovjek, dolazila i „kucala“ na prag",  prisjetila se Jelena.

Hrane je za sve životinje, dodaje sagovornica, bilo dovoljno. Zato joj je lisica bila odan prijatelj.

"Jedno vrijeme sam je vezala dok nije naučila da ne ide od mene. Sjećam se da me majka uvjerila da ne brinem, i da Rujka neće pobjeći. Brzo je svuda išla za mnom, vodila sam je i u grad", priča Jelena.

Jelena je, kako kaže, u više navrata sjedila u bašti „Palasa“ sa roditeljima i svojom nerazdvojnom prijateljicom.

"Sjećam se da smo mama i ja jednom otišli u baštu „Palasa“ sa Rujkom. Konobarica nam je rekla da joj se učinilo da je za našim stolom vidjela macu ili cuku, ja sam negirala, a Rujka je čula da nju traže i pobjegla pod moju suknju. Sve je razumjela. Kasnije sam je povela ponovo kada sam išla s ocem", prisjetila se Jelena.

Ona dodaje da je Rujka bila uz nju sve dok lisica nije „počela da traži momke“.

"Rujka se preselila u jedno udruženje za divljač, kasnije su nas oni kontaktirati i javili nam da je dobila mlade. Otišli smo da ih vidimo. Čim smo došli do kapije ona je izašla i povela njih četvoro mladih. Gledala je u nas, pa u njih, na obje strane, kao čovjek, kao da nam govori da su to njena djeca", do detalja je opisala Jelena jedan od posljednjih susreta sa svojom Rujkom.

(Izvor/Foto: Mojabanjaluka.info)