Jela i njena lisica Rujka bile nerazdvojne prijateljice, sada su ostale uspomene

Jela je svašta, svašta smo joj mi davali. Mijesila sam njoj i psu kukuruzovog brašna i dodavala sam često korice domaćeg hljeba. Jedno vrijeme je Rujka spavala sa mnom, kasnije je u dvorištu imala svoju kućicu. Čim majka izađe, ona se „javljala“. Majka je nekad ujutru doručak znala dati njoj prije nego nama.