Da bi jedna četvoročlana porodica u Republici Srpskoj mogla u današnje vrijeme ući u projekat kupovine stana na kredit od recimo 60 kvadratnih metara, neophodno je da ima ukupna mjesečna primanja bar od 4.600 do 5.100 maraka, minimum.
Pokazuje ovo matematička računica uzimajući u obzir trenutne cijene stanova u Republici Srpskoj, ali i minimalne mjesečne troškove kojoj su jednoj porodici neophodni da bi imala koliko-toliko normalan život.
Prosječna cijena jednog kvadratnog metra stambenog prostora trenutno se kreće oko 2.300 maraka. Banjaluka je rekorder po tom pitanju, jer jedan kvadrat stambenog prostora u novogradnji košta oko 3.300 maraka, a u nekim slučajevima i do 6.000.
Ukoliko se neka porodica odluči da uđe u ovu avanturu te digne kredit, naravno pod uslovom da banka odobri toliki iznos kako bi kupila bar 60 kvadratnih metara stambenog prostora, za isti će morati iskeširati od 138.000 do 200.000 maraka, u zavisnosti od mjesta u kom planiraju ovu kupovinu.
Ako pretpostavimo da je neka porodica uspjela dobiti kredit na 20 godina, za kupovinu stana po cijeni od 2.300 maraka, mjesečna rata će iznositi oko 700 maraka. Ukoliko ovu istu matematiku primijenimo na Banjaluku, u kojoj su stanovi, kvadrati, skuplji za 40 odsto od ovog prosjeka, onda mjesečna rata u narednih 20 godina iznosi 1.260 maraka. Ova računica je pravljena pod pretpostavkom da nemate neki eventualni štek ili djedovinu, očevinu koju bi eventualno mogli prodati, kako bi bar dijelom pokrili ovu kupovinu.
Šta to u prevodu znači? Kako je “Glas Srpske” već analizirao u jednom od prošlih brojeva, jednoj četvoročlanoj porodici, a uzimajući u obzir da je mjesečna sindikalna korpa koju čine osnovne životne potrepštine i usluge - 2.540 maraka, za neki normalan život potrebno bar 3.800 maraka mjesečnih primanja.
Da bi ova porodica nastavila normalnim životom nakon kupovine stana, a što pored redovne otplate podignutog kredita znači i podmirenje troškova osnovnih životnih troškova, trebalo bi da ima obezbijeđen mjesečni kućni budžet, odnosno primanja od 4.800 do 5.300 maraka.
Ako pogledamo posljednje zvanične podatke da od 280.000 zaposlenih u Republici Srpskoj, više od 170.000 radnika prima platu manju od prosječne koja iznosi 1.270 maraka, onda se može zaključiti da za dobar dio građana projekat kupovine stana predstavlja svojevrsnu nemoguću misiju, jer sa svojim mjesečnim primanjima, pa i u slučaju da dvoje rade, mogu eventualno pokriti samo troškove sindikalne potrošačke korpe. Sve ostalo, znači i kupovina stana, predstavlja strogi luksuz.
Ukoliko, međutim, neka porodica smatra da je kredit velika obaveza i teret i odluči se na štednju kako bi prikupila recimo 140.000 maraka, trebalo bi da u narednih 10 godina za tu namjenu sa strane ostavlja bar 1.150 maraka mjesečno. To faktički znači da bi se pomenutih 170.000 građana Srpske, koji imaju prosječna mjesečna primanja, morali odreći svega pa i hrane i plaćanja računa da bi za deset godina mogli kupiti stan.
Dosadašnje analize pokazale su kako su stanove u Srpskoj u posljednje dvije godine u najvećoj mjeri kupovali naši ljudi koji žive u inostranstvu te oni domaći, boljeg imovinskog stanja, kao jednu vrstu investicije.
Pokazalo se i da oni mladi bračni parovi koji kupe stan u današnje vrijeme, uglavnom imaju i uslovno rečeno “malu pomoć” sa strane, od roditelja, koji zarad budućnosti svoje djece prodaju očevinu ili neku drugu nekretninu. Potvrdio je to za “Glas Srpske” i direktor agencije za nekretnine “Remaks” iz Banjaluke Dragan Milanović, navodeći kako se u posljednje vrijeme stanovi u najvećem gradu Srpske u najvećem broju kupuju za keš.
- Kada je riječ o strukturi kupaca, uglavnom se radi o građanima Banjaluke, a ako bi gledali u procentima to je oko 50 odsto. Ostatak čine ljudi iz drugih sredina, manjih, koji sebi ili svojoj djeci kupuju stan i to je negdje oko 20 do 30 odsto, a ostatak se odnosi na gajstarbajtere, koji su Banjaluku prepoznali kao interesantnu investicionu destinaciju za kupovinu stambenog prostora. Oni na ovaj način višak stečenog kapitala u inostranstvu žele sačuvati kroz kupovinu stanova, jer je i cijena najma veća nego u nekim drugim i manjim sredinama. Procijenili su da im je isplativije kupiti stan, nego graditi kuću koju je neophodno održavati - Milanović.
Navodi i da je od prošle godine u znatnoj mjeri pala kupovina stana na kredit, a glavni razlog - rast kamatnih stopa, otežani uslovi zaduživanja zbog inflacije koja je pojela kućne budžete, ali i naglog skoka cijena nekretnina. Kada je riječ o tome koja je to najtraženija kvadratura to su, prema riječima Milanovića, manji jednosobni stanovi između 35 i 45 kvadratnih metara, koje najčešće kupuju mlađi bračni parovi. Na drugom mjestu su stanovi između 50 i 60 kvadrata, sa dvije spavaće sobe. Najteže se trenutno prodaju oni koji imaju 90 kvadrata i dvije spavaće sobe te su, kako kaže Milanović, investitori već počeli prilagođavati potrebama tržišta, gradeći manje stanove koje mogu lakše prodati.
