Današnje ročište pred Sudom BiH generalu Milomiru Savčić za, kako je navedeno u optužnici, pomaganje u ratnom zločinu 1995. u Srebrenici, bilo je potpuno bespredmetno, jer preminuli svjedoci, čiji su iskazi čitani, nisu svjedočili ni po jednoj tački optužnice, rekao je generalov branilac Dejan Bogdanović.
Bogdanović je rekao da su svjedočila dva svjedoka koji nemaju apsolutno nikakvu vezu sa generalom Savčićem.
"U sudnici sam prigovarao na način da ne bih imao pitanja za svjedoke i da su živi, jer oni nisu imali apsolutno nikakve veze sa generalom Savčićem i tačkama optužnice koje se njemu stavljaju na teret. Jedan svjedok je čak ispitan i u nekoj potpuno drugoj istrazi", istakao je Bogdanović.
Na današnjem ročištu iščitan je iskaz Maksima Zekića, koji je dao 16. novembra 2005. godine.
U njegovom iskazu je navedeno da je iz Srebrenice izbjegao u Miliće, te da je bio raspoređen na liniji prema Srebrenici.
Tužilac je čitajući iskaz rekao da je Zekić od 12. do 16. jula 1995. godine bio u Kasabi kod porodice, te da je u tom periodu čuo da je Vojska Republike Srpske zauzela Srebrenicu, nakon čega je vidio kolone civila koji su prebačeni na fudbalski stadion na ulazu u Kasabu.
"Vidio sam da ih čuvaju vojnici Vojske Republike Srpske i da im donose vodu. Prepoznao sam Kadriju Adamovića, koji je tada imao oko 40 godina", rekao je tada u iskazu Zekić.
On je naveo da je odbio da ide na liniju u Trnovo kod Sarajeva, te da se oko 20. jula 1995. godine pridružio jedinici u Šekovićima i da je kasnije samo čuo da su Bošnjaci ubijeni.
Sudija Željka Marenić dozvolila je danas da iskaz drugog preminulog svjedoka bude pročitan, ali je zabranila objavljivanje njegovog imena, jer je on tokom istrage pristao da svjedoči, ali pod zaštitom.
Tužilac nije sporio da ovaj svjedok nije ispitivan u istrazi protiv generala Savčića, pa je čitajući iskaz rekao da je svjedok iz Srebrenice izbjegao u Bratunac, odakle se 11. jula 1995. godine sa porodicom uputio prema Potočarima.
"Smjestili smo se u fabriku. Ja sam kuvao grah djeci kada su mi prišli vojnici i rekli da slobodno kuvam i da mi neće ništa", rekao je tada svjedok.
U iskazu je navedeno da je jedne noći čuo pucnjavu i jaukanje, ali da nije vidio ni ko je ubijen i ko je ubijao.
U iskazu je navedeno da se 13. jula iste godine, sa još vojno sposobnih muškaraca ukrcao u autobus, te da su prebačeni do Tišnja.
"Vozač autobusa je bio korektan i fino se odnosio prema nama", rekao je tada svjedok i dodao da je na putu do Tišnja vido i mrtve pored puta, ali i na nekoliko mjesta zarobljene muškarce.
Naredno ročište zakazano je 18. januar.
