Nastavak iz dokumenata nastalih u decembru 2007. godine, a koje je objavio Wikileaks, vidljivo je da je Cikotić plasirao informacije tadašnjem ambasadoru SAD u BiH onako kako je najviše odgovaralo redu naroda iz kojeg on dolazi. U dokumentima se, takođe, vidi da su ambasador i visoki predstavnik Miroslav Lajčak "pristupali", odnosno vršili pritisak na Milorada Dodika.
VOJNA IMOVINA TAČKA ZBUNJIVANJA: UTICAJI RAZVRSTAVANJA
Iako je reforma odbrane nesumnjivo veliki uspeh, ona je ostala nepotpuna. Ono što je najvažnije, entiteti i država tek treba da riješe pitanja vojne imovine. Jula 2007. entitetsko i državno rukovodstvo postiglo je politički sporazum o vojnoj imovini koji je trebao biti osnova za formalne sporazume kojima bi se prenosila pokretna (oružje, municija, vozila itd.) i nepokretna (zemlja, baze) imovina od entiteta državi. Skoro pola godine kasnije je postignut mali napredak u finalizaciji ugovora o prenosu pokretne i nepokretne vojne imovine. Nedavni potezi Vlade Republike Srpske pokazuju da odustaju od obaveza iz političkog dogovora i nastoje da zadrže kontrolu nad viškom oružja i municije. Ovo ponašanje nije u skladu sa političkim sporazumom koji je potpisao premijer Republike Srpske Milorad Dodik i izaziva duboku zabrinutost zbog namjera Republike Srpske i posvećenosti principima koje su postavili NATO, OSCE i EUFOR prije 18 mjeseci, da će sve oružje, municija i eksploziv biti prebačeni na državu. Ministar Cikotić je posebno zabrinut zbog očiglednog suočavanja sa Republikom Srpskom u vezi sa vojnom imovinom i moliće Vašington da izvrši pritisak na Dodika da što brže zaključi sporazum koji je u skladu sa političkim sporazumom iz jula 2007. godine, što će napomenuti da je ključno za težnje Bosne i NATO-a i sposobnosti raspoređivanja dodatnih snaga u Iraku
(napomena u zapisniku, Amabasador i visoki predstavnik Miroslav Lajčak pristupaju Dodiku po ovom pitanju. Kraj napomene)
NATO: CIKOTIC TRAŽI PODRŠKU AMERIČKE VLADE U BUKUREŠTU
Bosna je napravila značajan, a možda i neočekivani, napredak u svojoj prvoj godini u Partnerstvu za mir. Ministarstvo odbrane, Ministarstvo spoljnih poslova su završili izradu prvog individualnog akcionog plana o partnerstvu (IPAP) i nadam se da će ga odobriti Savjet ministara, Predsjedništvo i Parlament do sredine februara 2008.
Bosna je u septembru završila prvo istraživanje o procesu partnerstva I revizije (PARP) koje je dobilo pozitivnu ocjenu međunarodonog NATO osoblja. U vrijeme pojačane političke polarizacije ovdje, NATO-ova agenda bila je nesporna; Članstvo u NATO-u i dalje uživa široku podršku političke elite i šire javnosti (uključujući većinu stanovništva bosanskih Srba, prema podacima anketa).
(Op.aut. Da se radi o očiglednom prenošenju pogrešnih ili namjerno lažnih informacija sa terena govori i informacija da je Cikotić posebno istakao da pristup NATO-u podržava i većina Srba, iako je poznato da Srbi imaju već tradicionalan otpor pristupu toj alijansi, još od bombardovanja Srbije 1999. godine.)
