Bio neki pijanac u Zavidovićima koji je imao dobru zemlju. Ponudi mu neki zanatlija pare za dobar posjed da otvori kafanu. Ovaj pristane, ali uzme duplo manje para - želi da pije u kafani koliko hoće, a da ne plaća ništa. Zanatlija pristane. Nakon nekoliko godina dođe stranac i kupi kafanu od tog zanatlije, a pijacu izruči račun za turu. Šokiran ga upita: otkud sad to, zar nemamo dogovor? Stranac mu kratko odgovori: Sa mnom ga nemaš.
Kako drugačije opisati diplomatski pokušaj sarajevski košuljaša kojima nikada nije ni bilo suđeno da nose odijela? Sva bošnjačka diplomatija završena je onda kada je Alija Izetbegović ostavio BiH u amanet Redžepu Tajipu Еrdoganu. Možda je Alija jedini i bio svjestan kapaciteta Sarajeva, pa umjesto sinu Bakiru, BiH je ostavio Еrdoganu.
Danas se to najbolje vidi kroz "najveću krizu od Dejtona" koja nam dođe svake godine. Ove godine za razliku od prošlih, račune svode drugi vlasnici, a novima čaršija nije platila ništa. Još prvog dana kada je polupani američki ambasador Majkl Marfi uzeo ćevape za ponijeti, BiH je postala briga onih koji žive u njoj. Ali, po tim pravilima Sarajevo nikada nije igralo.
Umjesto unutrašnjeg dogovora na koji ih poziva Savjet bezbjednosti, ambasador BiH u Vašingtonu Sven Alkajal traži pare za lobiranje. Dakle, ambasador BiH, koji nažalost predstavlja sve narode u BiH, traži pare kako bi lobirao protiv Srba.
Institucionalne debakle režirali su i Еlmedin Konaković i Zlatko Lagumdžija. Konaković nije znao da diplomatija nisu samo svečani prijemi i kokteli, nego i pregovori sa stranim zvaničnicima. Vrijeme će pokazati na čiju sreću je Konaković dospio u fotelju koja mu je ipak prevelika.
Jedina dostignuća mudraca bh. diplomatije je imenik Bisere Turković. U šali rekosmo imenik, ali da su reakcije iz međunarodne zajednice stizale tek od onih sa kojima se Bisera Turković kao ministar inostranih poslova u prošlom sazivu sretala, neosporiva je činjenica.
Doduše, i ona je obilazila Alijine stare poznanike. Sam Čak Grasli ima 91. godinu, dok Džim Riš ima 81. U organizovanoj lobi grupi Bošnjaka najmlađa je Džin Šahin koja ima 78. godina.
Kada je došlo vrijeme za evroparlamentarce i tu se osjetio poraz. Jedine konkretne osude i jasne stavove dali su "diplomate" sa prezimenima koja završavaju na "ić". Naši koji su tokom rata napustili BiH, a u Njemačkoj, Švedskoj itd. crpe glasove dijaspore.
Jače od tih osuda je ćutanje. Od regiona, do međunarodne zajednice. Ta tišina i unosi nemir političkoj strukturi Sarajeva koja bilo kakvo oglašavanje o BiH pripisuje svom diplomatskom uspjehu. Realnost je drugačija. Niko nikoga nije osudio. Čak ni šef NATO Mark Rute koji je u "vrućoj" sarajevskoj stolici odbio da osudi ijednog aktera na političkoj sceni u BiH, nego je samo poručio - razgovarajte.
Na razgovor je pozvao i Savjet bezbjednosti. Baš taj "razgovor i dijalog" ne odgovaraju političkom Sarajevu. Oni ne znaju šta bi pričali, niti su kad pričali. Uglavnom su drugi govorili u ime njih. Zbog toga su se radovali da će se na izvještajima sa sastanaka međunarodnih faktora i institucija naći ime Milorada Dodika kao jedino rješenje za sve probleme. Sada nekako dolazi vrijeme za naplatu, a mnogo je dugova. Ni Hrvate ne treba izolovati. Možda i lukavije prate situaciju i podvlače račune.
Kakav god put bio do kraja jedno je izvjesno - dijalog je neophodan i jedini način za dalje. BiH je predugo na aparatima za vještačko održavanje u životu. A silna međunarodna zajednica koja je i zakuvala sve 90-tih, očigledno je umorna od ove balkanske rupe i polako pere ruke od svega.
