Jeseni '95. kroz mukotrpne pregovore od Ohaja do Francuske, pao je dogovor tri naroda- nijednog sa tih prostora. Za mir, Srbi su dobili teritoriju i obećanje da će praktično imati državu u državi.  Bošnjaci i Hrvati su dobili Federaciju i Kantone, i obećanje da će imati jednaka prava. 

Bilo je i obećanja da će ono što piše u Dejtonu, za sve biti sveto slovo na papiru. 

A to je kratko trajalo. 

Dejtonski sporazum slavi 26. rođendan. Bez pamfleta i orkestra. Pokidan i iscijepan. Na aparatima. Ranjen otimanjem nadležnosti, pritiscima i ucjenama međunarodne zajednice. One koja je učestvovala u njegovom stvaranju. 

"Vrlo je teško bilo sa hipotekom koju smo mi ponijeli sa mirovnim rješenjem iz Dejtona koji između ostalog obuhvatao i punu saradnju sa Haškim tribunalom. Mi smo taj teret nosili dvije decenije. Srbija ga skinula 2010. Mi smo ga skinuli 2005. Teret pod navodnim znacima nesaradnje sa Haškim tribunalom. To je ogroman problem bio jer je služio za intervencionizam. Mi tada nismo imali nikoga da dobijemo leđa. Govorim o Srbima u Republici Srpskoj. Vrlo često smo imali i podršku tamo gdje smo trebali da imamo preko Drine. Najčešće smo ostali sami sa sobom. A onda smo bili pritisnuti sa potpuno koherentne strane Savjeta za implementaciju mira", rekao za Dosije bivši predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić.

A od samoproglašenog Savjeta za implementaciju mira, do stroge palice visokog predstavnika, slova Dejtonskog sporazuma počela su da blijede. Sa njima i Ustav BiH, sastavni dio dogovora, ispisan kroz Aneks 4. A u njemu je precizno pisalo da ono što nije dato Državi, pripada enitetima. Do danas, država je uzela skoro sve. 

I nije bila kriva samo međunarodna zajednica.

"Postoje nekada i treba da se osvrnemo prema sebi.  Da li smo uvijek, govorim o narodnim predstavnicima bili na visini zadatka. Da li smo nekada poklekli, možda prepustili nešto što nismo smjeli, to je neko šire pitanje. Ali uvijek je bilo onih posebno centralista koji smatraju da država ima malo nadležnosti, da je previše na entitetima. Mi smatramo sa druge strane da državi ne treba mnogo više. Tako da je to vječna borba i nadmudrivanje. Ona neće prestati ni sa današnjim danom, uvijek će toga biti", rekao je za Dosije bivši predsjednik Republike Srpske Mirko Šarović. 

Uvijek će biti i Republike Srpske. Ona bi, barem po tom Svetom slovu, trebalo da bude neupitna kategorija. Neupitni bi trebalo da budu i mehanizmi zaštite vitalnog nacionalog interesa kroz zajendičke institucije.

"Mi tu dimenziju ne vidimo iznutra. Mi je vidimo samo u fragmentima. Mi smo otprilike kao kad čovjeka ili miša ubacite u kacu i njegov horizont je samo ono gore što vidi kroz onu rupu- Vidi komad neba. E to smo mi u ovom mirovnom rješenju, ne vidimo mirovno rješenje iz vana. To mirovno rješenje je naravno, doživjelo svoju metamorfozu kroz ove godine", smatra Čavić. 

 "To je po meni toliko vrijedno da možda nismo ni svjesni koliko je važno jer je to dio međuanrodnog mirovnog sporazuma kojem su garanti sve velike sile kao što je na primjer Berlinski kongres ili neki drugi. To je značaj Dejtonskog mirovnog sporazuma. I zbog toga smatram da čak i nekad kada smo nezadovoljni sa nekim stvarima i možda mislimo da smo obespravljeni ili da nam treba više prava ili da nam neko to uzima. Mislim da uvijek treba da slavimo Dejton i da kažmo, da to je garancija za Republiku Srpsku", rekao je Šarović. 

Za ovaj veliki rođendan mira u BiH, mnogima naviru sjećanja. Svaka godina je, kažu oni koji su ih sve dočekali, nekad sa radošću, a nekad sa brigom, bila  izazovna. U jednom su saglasni- Ova posljednja, možda je i nateža. 

"Ova posljednja jeste sigurno jedna od najtežih godina od Dejtona do danas. Jer je DARA prevršila mjeru sa odlukama Ustavnog suda BiH. Kada bi bez reakcije na ovo, i naravno nametnuta odluka visokog predstavnika o tom Zakonu koji je stvarno bez presedana- Da se donosi zakon koji se odnosi na samo jedan događaj. Baš sam razgovarao sa nekim strancima.. i sad mi možemo da postavimo pitanje.. Znači mi sada možemo da veličamo Antu Pavelića jer on nikada nije presuđen za ono što je činio. Tako da je ovo takođe jedan od teških perioda koji dolazi ali sve dođe i prođe. Tako će proći i ovo na neki od načina. U svakom slučaju, neodrživo je stanje do koga je Bosna i Hercegovina međuanrodnim intevencionizmom došla. Tri decenije, ponavljam još jednom. Od završetka rata je prošlo četvrt vijeka, četvrt vijeka znate li šta je to. Rodili su se ljudi koji su po završetku rata, pozavršavali fakultete i počeli raditi i oformili porodice, a mi se mentalno nismo maknuli od konflikta iz devedesetih godina", rekao je za Dosije Dragan Čavić. 

Dvadeset i šesta - ozbiljne su godine. One u kojima se donose važne odluke. Povratak na izvorni Dejtonski sporazum više nije samo namjera. Već akcija koja traje. 

"Upravo zbog te nacionalne ravnopravnosti jer ona čini dio vašeg i mog identiteta, naših gledalaca, htjeli mi to priznati ili ne ali to je tako. Potrebno je vraćati se rješenjima kao što je Dejtosnki sporazum i njegova primjena u prvim godinama poslije. Bez svih ovih da se ne lažemo nasilno izvršenih prenošenja, pod znacima navoda, nadležnosti sa entiteta na Bosnu i Hercegovinu. Jer oni doprinose suprotnim efektima od željenih. Zbog toga je potrebno vratiti nadleženosti entitetima i ostaviti da oni u nekom možda budućem periodu osjete to nešto što je potrebno i moguće", rekao je za Dosije Radomir Lukić, profesor Pravnog fakulteta u Istočnom Sarajevu. 

"Sporazumi su ništa više nego ugovori. Da u slučaju da to ne funkcioniše ili ne daje one očekivane rezultate da to može da se vrati. Pogotovo imajući u vidu činjenicu da je jedan broj tih sporazuma u nekim od ključnih nadležnosti donesen prijetnjama, prinudama i ucjenama visokih predstavnika što se u međunarodnom pravu i u rimskom pravu pa do danas smatra nečim što je ništavno. Što ne bi moglo da proizvede nikakva pravna dejstva. Ako vas neko prinudi i prisili da nešto uradite vi uvijek imate mogućnost, ne samo u međunarodnom već u svim pravima da tražite da se ti rezultati ponište. Taj pokušaj grubog razvlašćivanja Republike Srpske je nešto što mora dovesti do stavljanja tačke na tu priču. Bosne i Hercegovine ili je ima ili će ona funkcionisati kako je predviđeno Dejtosnkim sporazumom ili je neće biti. Ona je defakto prestala da postoji", rekao je za Dosije akademik Vitomir Popović. 

I tako, nije samo Dejtonski sporazum na aparatima, već i BiH. Država kojoj više ne rade vitalne funkcije. Od nametnutog zakona Valentina Incka o zabrani negiranja genocida, do lopova zvanog Ustavni sud BiH koji bi Republici Srpskoj, da može, uzeo i dušu.  Od pokušaja Bošnjaka da stvore unitarnu BiH, onako kako je oni zamišljaju, a ne kako su obećali te, '95. Od, svaki put iznova zveckanja oružjem političkog Sarajeva, do zaštite prava Republike Srpske. 

Sve to, da su u Ohaju  i Parizu mogli i da naslute  srpski predstavnici, na Dejtonski sporazum nikada ne bi stavili potpis.

"Republika Srpska ostaje privržena slovu Dejtosnkog mirovnog sporazuma i Ustavu Bosne i Hercegovine. Da je privržena miru i nije spremna na eskalaciju i provođenje bilo kakvih aktivnosti da bi ugrozili taj mir. S druge strane moji partneri u Predsjenidstvu su insistirali na mogućnostima sukoba i rata. Republika Srpska insistira da i drugi u Bosni i Hercegovini poštuju slovo Dejtosnkog sporazuma pa tako očekujemo i od međuanrodne zajednice i međunarodnog faktora koji je upleten u unutrašnje stvari BiH da poštuje i sprovodi Dejtosnki sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine", rekao je srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik. 

Dok Republika Srpska oživljava Dejtonski sporazum, političko Sarajevo zabija posljednji ekser u mrtvački sanduk BiH. Vraćanje na izvorni Dejton uveliko traje. Srpska je krenula na put vraćanja nadležnosti. Od Oružanih snaga BiH, do Uprave za indirektno oprezivanje i VSTS-a. Sve te saglasnosti, u narednom periodu trebalo bi da povuče Narodna skupština Republike Srpske. 

Dvadeset i šesta -ozbiljne su godine i za podsjetiti da je Dejtonskim mirovnim sporazumom potvrđen suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Iznad svega, garanotvana je i Republika Srpska. 

I to je sve što je do danas, od Dejtonskog sporazuma, ostalo u životu.