Ustavni sud je trenutno antidejtonski, neustavan, nepostojeći, samoprozvani, samozvani, prosto - otuđeni centar (sve)moći grupe stranaca i domaćih unitarista, istakao je profesor ustavnog prava Siniša Karan.
Osvrnuvši se na jučerašnju odluku krnjeg Ustavnog suda BiH o stavljanju van snage Izbornog zakona Republike Srpske, Karan je u kolumni za Novinsku agneciju Republike Srpske - Srnu naveo da pitanje funkcionisanja i opstanka Federacije BiH, pitanje ustavnopravne kontrole federalnih odnosa i raspodjele nadležnosti, stvaranje percepcije da je dejtonski Ustav jedno prelazno rješenje postaje okvir suštinske promjene Ustava de fakto postupkom revizije Ustava bez promjene ijednog slova.
Kolumnu profesora Karana Srna prenosi u cijelosti:
Ustavni sud BiH se našao u ulozi institucije koja će to potvrditi i provesti svojim "konačnim i obavezujućim" odlukama, čije neprovođenje je krivično sankcionisano.
Ustavni sud BiH, umjesto da čuva Ustav, dao je sebi za pravo da ga tumačeći (po svojim pravilima) mijenja, čineći reviziju ustavnih normi jezičkim i opštim tumačenjem normi, kao i tumačenjem pravno-političkog, unitarnog miljea, te uz pomoć međunarodnih faktora.
Ustavni sud BiH stvara okvir za neku novu unitarnu državu
Ustavni sud BiH svojim odlukama bitno mijenja ustavni položaj entiteta u odnosu na BiH. Istovremeno je sebi omogućio djelovanje koje je van dometa i kontrole entiteta koji čine supstancijalno biće BiH.
I umjesto da štiti Ustav BiH, svojim odlukama vrši razgradnju izvornih ustavnih načela i stvara ustavnosudski okvir za neku novu unitarnu državu, upuštajući se u ocjene političke i diskrecione prirode odluka državnih organa, cjelishodnosti i svrsishodnosti tih odluka.
Ustavni sud BiH nema pravo da se se upušta u redistribuciju nadležnosti sve dok ta nadležnost nije u suprotnosti sa Ustavom, jer on nema ovlaštenje za utvrđivanje društvenih odnosa i za ocjenu i kontrolu zakonodavne politike.
Ustavni sud BiH ne samo da je izašao iz okvira ustavne nadležnosti, ušao u zakonodavnu sferu, već je dao novo tumačenje svim ustavnim normama. Tako je taj i takav ustavni sud odredio da je Preambula Ustava sa snagom normativnog dijela i na bazi tog tumačenje donio najtežu odluku i potpuno prekomponovao dogovorene principe preko odluke o konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji BiH.
Taj rušilački sud "tumačenjem" odvaja konstitutivnost naroda od teritorije, daje joj simboličan element pluralističkog društva oduzimajući ključnu ulogu naroda i teritorije u federalnom predstavljanju, zloupotrebljava odrednicu o suverenitetu, teritorijalnom integritetu, političkoj nezavisnosti i međunarodnom subjektivitetu.
Za Ustavni sud su izborne jedinice teritorijalni, a ne i etnički federalizam, uspostavljaju ravnotežu između građanskog i etničkog i uvode ih (mimo dejtonskog sporazuma) u strukture državne vlasti, razdvajaju etnos i teritoriju, zloupotrebljavaju ustavne norme o ljudskim pravima, sastav BiH (dva entiteta i tri konstitutivna naroda) predstavljaju kao pregovaračku grešku, daju objašnjene da je entitet samo teritorija, drugi administrativni dio lokalne samouprave.
Ustavni sud BiH nije "nadvlast"
Za Ustavni sud je sve postalo diskriminacija što je etnoteritorijalno (a što je jedino dejtonska odrednica i princip), vrše destinaciju pridjeva srpski, proglašavaju "neprijateljem" građanske države.
Takođe, daju tumačenje da su sve nadležnosti BiH, a samo neke delegirane nižim nivoima (entitetima), ignorišu pozitivnu enumeraciju nadležnosti u korist entiteta, princip supsidijarnosti tumače jednoznačno u korist zajedničkog nivoa, i veliki broj drugih neustavnih i antidejtonskih djelovanja.
Ustavni sud ne predstavlja nikakvu "nadvlast", odnosno "nadustavno" tijelo u odnosu na druge državne, posebno entitetske organe (parlament, izvršne organe i sudove), da donosi odluke van ovlaštenja određenih Ustavom.
Ustavni sud ni u jednom svom segmentu, zbog prakse koju je usvojio, nije pod društvenom kontrolom nijedne institucije vlasti na bilo kom nivou. Svojim slobodnim djelovanjem postaje najjači adut u rukama svih zagovornika neke nove ustavne stvarnosti suprotne dejtonskom Ustavu BiH.
Ustavni sud BiH se ponaša kao američki Vrhovni sud
Ustavni sud BiH neskriveno svojim odlukama ide u pravcu preoblikovanja složenog federalnog državnog uređenja prema unitarnom. Neustavni i nasilni transfer nadležnosti sa entiteta na BiH, potvrđeni u Ustavnom sudu BiH, idu isključivo u pravcu unitarizacije.
Suprotno kontinentalnoj pravnoj školi centralizovane sudske kontrole ustavnosti i strogoj primjeni ustava i ustavnih procedura, Ustavni sud se ponaša kao američki Vrhovni sud kojim je u sistemu podjele vlasti i prikriveni zakonodavac.
Ustavni sud BiH umjesto da na bazi već utvrđenih pravila vrši samo primjenu na pojedinačne slučajeve (evropsko pravo), radi upravo suprotno - na bazi pojedinih slučajeva određuje pravila (precedentno anglosaksonsko pravo).
Sa široko postavljenim nadležnostima, izborom i sastavom Suda (tri nisu državljani BiH i bez sudija iz Republike Srpske) svjedoči o ograničenju suverenosti BiH, ali i o neskrivenoj unitarizaciji i negaciji konstitutivnog srpskog naroda i entiteta.
Uništen je ustavni princip federalnog predstavljanja u Ustavnom sudu BiH. Ustav BiH, respektuje princip federalnog predstavljanja u Ustavnom sudu BiH na štetu etničkog, ali ni to predstavljane nema zaštitu u procesu donošenja odluka prostom većinom (tri stranca i dva Bošnjaka).
Ustavni sud BiH postaje ozbiljan faktor destabilizacije, neophodno vraćanje na izvornu dejtonsku nadležnost
Ustavni sud BiH kroz ustavni okvir "duha ustava" kroz prizmu unitarno-građanske opcije, pravno tumačenje po istom principu, kao i stvaranjem ustavne prakse sa ciljem eliminacije osnovnog dejtonskog ustavnog određenja BiH kao etno-građanske složene države i entiteta kao federalne jedinice, nezaustavljivo vodi u pravcu potpune razgradnje bića i ustavne strukture BiH.
Trenutno faktičko djelovanje, bez entitetske popune, daljim djelovanjem stranaca, kršenjem ustavnih nadležnosti, potpunim odsustvom i legitimiteta i legaliteta, Ustavni sud se pretvorio u organ samovlašća sa nesagledivim posljedicama u pravcu apsolutne negacije funkcionisanja sveukupnog državnopravnog i političkog sistema BiH.
Izgradnja pozicije Ustavnog suda BiH kao ustavotvorca, djelovanjem kao sudokratija i nadvlast, postaje ozbiljan faktor destabilizacije.
Dakle, ključ sprečavanja dalje razgradnje BiH, nalazi se u povratku Ustavnog suda BiH na izvornu dejtonsku nadležnost, a donošenje Zakona o Ustavnom sudu BiH uslov je ustavnopravne stabilizacije, ako je uopšte moguće ispraviti već načinjenu štetu.
