Ta građa biće objavljena u nekoliko tomova, od kojih prvi ima više od 1.000 stranica koje se odnose samo na devedesete godine prošlog vijeka, ističe direktor ovog centra Milorad Kojić u intervjuu Srni.

On napominje da Republički centar kontinuirano radi na projektu ažuriranja popisa žrtava rata, ističući da je izdata prva publikacija za 35.042 smrtno stradala lica srpske nacionalnosti u periodu 1991-1995. godine.

"Republički centar u svoju bazu unosi podatke i o svim ranjenim pripadnicima Vojske Srpske, MUP-a i civilima u proteklom ratu", objašnjava Kojić.

Svjedočanstva kroz filmove i publikacije

On ističe da je plan Republičkog centra da u idućoj godini objavi devet publikacija.

"Prošle godine pokrenuli smo projekat intervjuisanja svih pripadnika Vojske i MUP-a Republike Srpske kako bi svaki od njih imao mogućnost da ispriča svoj ratni put i to će biti značajna istorijska građa", napominje Kojić.

On podsjeća da je Republički centar, zajedno sa RTS-om, prošle godine prikazao igrano-dokumentarni film "Koridor 92", autora Slađane Zarić, koji govori o herojstvu, volji i želji naroda u Republici Srpskoj da se spriječi humanitarna kriza i katastrofa koja je prijetila zapadnom dijelu Srpske.

Republički centar je ove godine, zajedno sa RTRS-om, počeo da radi dokumentarni film "Svjedok", koji govori o veoma značajnoj ličnosti za srpski narod ljekaru Zoranu Stankoviću, koji je uradio više od 7.500 obdukcija tokom devedesetih godina.

Kojić navodi da su, u skladu sa zaključkom Vlade Republike Srpske, promovisani izvještaji nezavisnih međunarodnih komisija koje su se bavile stradanjem svih naroda u srebreničkoj regiji 1992-1995. godine i stradanju Srba u Sarajevu u istom periodu.

"Inckov zakon" sprečava istraživanja

Kojić upozorava da se nametanjem izmjena i dopuna Krivičnog zakona BiH koje je izvršio bivši visoki predstavnik Valentin Incko pokušava zabraniti dokazivanje istine i iznošenje činjenica, te projektuje samo istina Bošnjaka iz Federacije BiH.

Ovaj centar, kaže Kojić, ulaže maksimalne napore da se istina o proteklom ratu prikaže na dokumentovanim dokazima, te da se ne dozvoli da se iskrivljivanje istorijskih činjenica koristi u ostvarivanju političkih ciljeva s krajnjim ciljem ukidanja Republike Srpske.

"Ako mi dozvolimo da istoriju pišu sudovi, onda istoričari neće imati šta da rade pod zabranom koju je Incko nametnuo kroz ovaj zakon", upozorava Kojić.

On ocjenjuje da je "Inckov zakon" nedemokratski, te da tako nešto nije zabilježeno bilo gdje u svijetu, zbog čega taj zakon mora biti povučen iz pravnog života BiH.

Proces traženja nestalih lica vratiti u nadležnost Srpske

Republički centar, kaže Kojić, u potpunosti podržava stav porodica poginulih i nestalih lica da se nadležnost u traženju nestalih vrati Republici Srpskoj, jer Institut za nestala lica BiH definitivno opstruiše proces traženja nestalih Srba.

Kojić je podsjetio da odluka o prenosu ove nadležnosti nije donesena u Narodnoj skupštini Republike Srpske, već je Zakon o nestalim licima BiH izgalasan u Parlamentarnoj skupštini BiH.

On napominje da su porodice stradalih dale saglasnost za prenos nadležnosti vjerujući da će se na taj način nastaviti sa kontinuiranim procesom traženja nestalih lica bez bilo kakve diskriminacije po nacionalnoj osnovi.

"Statistički podaci potvrđuju težnju Bošnjaka da se isključivo kroz proces traženja nestalih lica bave iskrivljivanjem istorijskih činjenica", navodi Kojić.

On napominje da Republika Srpska još traga za 1.652 nestala borca i civila u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu.

Procesuiranje ratnih zločina

Podsjeća da je Savjet ministara usvojio Revidiranu strategiju za procesuiranje ratnih zločina, ali da njena primjena nikada nije zaživjela zato što bošnjačka strana, na zahtjev udruženja iz Federacije BiH, već drugu godinu stopira imenovanje nadzornog tijela.

Kojić kaže da on za Bošnjake nije dobrodošao i da oni ne žele da bude član tog tijela u ime Republike Srpske.

On smatra da je Strategija dobar dokument, te da je dobar okvir da se bez diskriminacije procesuiraju predmeti ratnih zločina i da se radi prioritetizacija predmeta.

"To znači da, u zavisnosti od složenosti predmeta ratnih zločina, prioritet u procesuiranju imaju najsloženiji predmeti, a to podrazumijeva da se radi o visoko pozicioniranom vojnom, policijskom ili političkom vrhu i da se procesuiraju zločini sa najvećim posljedicama", pojašnjava Kojić.

Sudovi opstruišu predmete "Dudaković" i "Mahmuljin"

Govoreći o predmetu "Dudaković", Kojić kaže da bi pandemija mogla biti izgovor u određenom trenutku zbog čega se ne održavaju ročišta u tom predmetu, ali da to više nije slučaj.

"Postoje čak i neka opravdanja Suda BiH da su neka lica iz tog predmeta bolesna, te da ne mogu učestvovati u tom postupku", navodi Kojić i podsjeća da je Zakonom o krivičnom postupku jasno definisano da u takvim situacijama dolazi do razdvajanja postupka i da se postupak vodi za lica koja su zdravstveno sposobna.

On napominje da je u značajnom dijelu tih procesa učestvovao Republički centar kao servis Tužilaštvu BiH kroz dostavljanje dokumentacije i obezbjeđivanje svjedoka.

Kojić upozorava da se u predmetu "Sakib Mahmuljin" pokušava naći "bajpas" preko kojeg će se doći do drugostepene oslobađajuće presude.

"U ovom predmetu vidljivo je da ne postoji nijedan argument za sumnju Suda BiH da li je svjedok nešto rekao dvosmisleno i da bi se to trebalo ponovo provjeriti", kaže Kojić.

On ističe da je potpuno jasno da je počinjen ratni zločin, te da je dovoljno da se uđe na bilo koje druge otvorene izvore i da se svako uvjeri kakvi su zločini počinjeni.

"Nama je potpuno jasan cilj Bošnjaka - ovdje se ne radi samo o zaštiti Sakiba Mahmuljina, već o zaštiti određenih ljudi koji danas obavljaju značajne političke funkcije, a koji se mogu dovesti u vezu sa dovođenjem mudžahedina i ne preduzimanju radnji na sprečavanju vršenja krivičnih dijela, a kasnije i kažnjavanju lica koja su počinila ratni zločin", naglašava Kojić.

On smatra da se na taj način želi amnestirati uloga stranih državljana koji su bili u sastavu Trećeg korpusa takozvane Armije BiH.

Dvostruki aršini pravosuđa BiH

Kojić kaže da postoje različiti aršini u radu pravosuđa BiH pri čemu sudovi Bošnjacima za zločine nad Srbima izriču oslobađajuće presude ili kazne ispod zakonskog minimuma, dok Srbe osuđuju na višegodišnje kazne zatvora.

"Imamo situaciju gdje je lice srpske nacionalnosti za jednostruko silovanje osuđeno na osam godina zatvora, a imate Bošnjaka gdje je za 21 tačku optužnice koja između ostalog obuhvata silovanje, premlaćivanje, pomaganje u premlaćivanju dobije kaznu od dvije i po godine zatvora", upozorava Kojić.

Nije uspostavljen jedinstven sistem kažnjavanja, ističe Kojić, zbog čega se Srbima u prosjeku izriče 13,7 godina zatvora, a Bošnjacima 7,2 godine.

Ekshumacije i identifikacije

Kojić navodi i da je od formiranja Instituta za nestala lica BiH prisutna diskriminacija srpskih žrtava u procesu ekshumacija.

"Nemamo razloga da vjerujemo u dobru volju i namjeru ljudi koji se bave tim procesom. Nažalost, u zadnje vrijeme i neki od srpskih kadrova u Institutu za nestala lica BiH neadekvatno se posvećuju tom procesu", navodi Kojić.

Selektivna hapšenja

On je rekao da Republika Srpska nema problem sa činjenicom da oni koji su počinili ratne zločine odgovaraju, ali da to mora važiti za pripadnike svih naroda.

"Imamo problem da se hapse Srbi koji nemaju nikakve veze sa bilo kakvim događajima i da se stavljaju u određene procese", navodi Kojić.

On je ukazao da je Republički centar u ovoj i ranijim godinama bio u punom kapacitetu na raspolaganju advokatima i optuženim licima srpske nacionalnosti u procesima kroz dostavljanje relevantne dokumentacije na osnovu koje oni mogu da dokažu svoju nevinost.