Ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa u Savjetu ministara Staša Košarac istakao je da je politički ambijent u BiH nerazuman jer gotovo 30 godina nakon rata ne postoji univerzalan pristup ratnom zločinu i dešavanjima od 1992. do 1995. godine.
Košarac smatra da će istorija pisati o stanju u BiH, s obzirom na činjenicu da nijedan bošnjački političar nije rekao da je počinjen ratni zločin nad Srbima u BiH.
"Da li se neko referisao na zločin u Dobrovoljačkoj na način da kaže da je JNA napuštala Sarajevo ili je svaki put riječ o nekom falsifikatu?", upitao je Košarac i dodao da se varaju oni koji misle da BiH može opstati na falsifikatu.
On je istakao da je stav Republike Srpske i njenih predstavnika, da su u proteklom ratu stradali i Srbi i Hrvati i Bošnjaci - jasan, te da svi oni koji su činili ratne zločine treba da odgovaraju, kao i da je nedopustivo kreiranje ambijenta da su stradali samo Bošnjaci.
"Dodatan problem čine međunarodni predstavnici u BiH koji se svrstavaju na stranu Bošnjaka i najbolji primjer takve prakse su Sud i Tužilaštvo BiH, a događaji koji relevantnim činjenicama ukazuju da je stradao Srpski narod za njih ne predstavlja ništa", izjavio je Košarac novinarima u Istočnom Sarajevu i upitao kako je moguće da za jednu vrstu ratnog zločina Srbi odgovaraju drakonskim kaznama, a Bošnjaci dobiju minimalne kazne ili budu oslobođeni?
Prema njegovim riječima, to je paradoks, ali i potvrda činjenica da BiH na ovakvim osnovama ne može opstati.
Početkom maja 1992. godine, zločin nad nedužnim vojnicima, oficirima i građanskim licima na službi u JNA, tokom dogovorenog mirnog povlačenja iz Sarajeva, počinili su pripadnici takozvane Armije BiH, Teritorijalne odbrane RBiH i paravojnih muslimanskih formacija kojima su komandovali predratni kriminalci.
Dana 2. maja 1992. godine oko 11.30 časova, oko 200 pripadnika jedinica teritorijalne odbrane tzv. RBiH i "Zelenih beretki", među kojima su bili Sakib Puška, Jusuf Juka Prazina, Emin Švrakić i drugi, kao i jedinica kojima je komandovao sarajevski kriminalac Ismet Bajramović Ćelo, držali su u blokadi, a potom izvršili i napad na Dom JNA u Sarajevu, otvarajući vatru iz cjelokupnog raspoloživog naoružanja.
Napadom na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj, koja se mirno povlačila iz Sarajeva prema sporazumu i uz garanciju mirovnih snaga UN na čelu sa generalom Luisom Mekenzijem, rukovodili su tadašnji član Predsjedništva BiH Ejup Ganić i rukovodstvo tadašnje Republike BiH.
Iako je za bezbjednost vojnika garantovao tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, kolona JNA nije bezbjedno izašla iz Sarajeva, već je prekinuta i napadnuta.
Za samo nekoliko dana mučki su ubijena 42 pripadnika JNA, 71 je ranjen, dok ih je 207 zarobljeno. Prvi napad je izvršen 2. maja na Dom JNA, a sve kasarne JNA u ovom gradu bile su blokirane i pod opsadom muslimanskih paravojnih snaga, koje su im isključili struju, vodu i telefone.
Pred Sudom BiH, 21. septembra prošle godine počeo je pretres u predmetu koji se vodi protiv Ejupa Ganića i još devetorice nekadašnjih vojnih i policijskih funkcionera za zločine u Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. godine u Sarajevu.
Osim Ganića, optužnica, koja je podignuta 27. aprila, tereti i Zaima Backovića, Hamida Bahtu, Hasana Efendića, Fikreta Muslimovića, Jusufa Pušinu, Bakira Alispahića, Enesa Bezdroba, Ismeta Dahića, te Mahira Žišku.
